Danas imamo veće kuće, a manje porodice,
više udobnosti, ali manje vremena.
Imamo više diploma, ali manje zdravog razuma,
više znanja, ali manje rasuđivanja.
Imamo više stručnjaka, ali i više problema,
više medicine, ali manje zdravlja.
Trošimo neodgovorno, smijemo se malo, vozimo brzo, prebrzo se ljutimo, ustajemo kasno, čitamo malo, gledamo TV puno, molimo se rijetko...
Uvećavamo našu imovinu, ali snižavamo naše kriterije.
Pričamo puno, volimo suviše malo i lažemo suviše često.
Naučili smo kako živjeti, ali ne i što je život.
Dodajemo godine životu, a ne život godinama.
Imamo više zgrade, ali kraće vidike,
šire puteve, ali uža gledišta.
Trošimo više, ali imamo manje.
Kupujemo više, a uživamo u tome manje.
Bili smo čak na Mjesecu,
ali imamo problema preći ulicu do naših susjeda.
Zagospodarili smo vanjskim svijetom,
ali ne i unutarnjim.
Podijelili smo atom,
ali ne i naše predrasude.
Pišemo više, učimo manje, planiramo više, ali završavamo manje. Naučili smo žuriti, ali ne i čekati, imamo veće prihode, ali manje morala.
Pravimo više računala da sadrže više informacija, da bi proizvodili više kopija.
Ali imamo manje komunikacija.
Težimo za količinom,
a manje za kvalitetom.
Ovo su vremena brze hrane i spore probave,
velikih ljudi, a malih karaktera.
Više slobode i manje zabave... više vrsta hrane... ali manje hranjivosti.
Vremena dvostrukih primanja... ali i razvoda.
Modernijih kuća... ali razorenih domova.
Pretpostavljam, da od danas nećeš čuvati ništa za posebne prilike u životu, jer je svaki dan u Tvom životu poseban.
Traži znanje, čitaj više, sjedni na terasu i uživaj u pogledu, ne obračajući pažnju na svoje potrebe.
Provedi više vremena sa svojom porodicom i prijateljima, jedi omiljenu hranu i posjeti mjesta koja voliš.
Život je lanac od trenutnih užitaka, nije samo preživljavanje.
Koristi kristalno posuđe, ne štedi svoj najskuplji parfem i koristi ga svaki put kada to poželiš.
Izbaci iz svog riječnika fraze poput “ jednog od tih dana “ i “ jednog dana”
Napišimo pismo sa značenjem “ jednog od ovih dana “
Recimo porodici i prijateljima koliko ih volimo.
Ne odugovlačimo ništa što će donijeti smijeh i zadovoljstvo u naše živote.
Svaki dan, svaki sat i svaka minuta je posebna.
I nikada ne znaš da li će to biti Tvoja posljednja!
Dragi moji, ovo je bio moj uvod za sve vas! Dugo sam pisala jedan blog, ali posto sam ga imala sa prijateljicom, vrijeme je da napravim samo svoj! Citajte me, puno vas pozdravlja izgubljeni leptir...
Post je objavljen 14.09.2007. u 17:35 sati.