Pod hitno mi je trebao stalni smještaj koji nikako nije mogao zamjeniti prljavi dvorac,te nove stvari za to novo moderno doba.No ipak,nije to bilo tako jednostavno.Nisam imao nikakvog poznanika koji je preživio do ovog doba i koji bi mi se ponudio za učitelja.Možda ipak nisam trebao odbaciti Akalu,vjerujem da bi sada bila od velike pomoći.Pogledavši se u ogledalo i usporedivši sebe i viđene ljude,shvatio sam da izgledam kao neki poremećeni manijak iz srednjek vijeka..Trebao mi je taj novac pod hitno...Ali nisam imo ideje od kuda da ga nabavim..Bio sam prisiljen učiniti ono..Što definitivno nisam htjeo i mogao.Ali..Morao sam!Obećao sam si zadnju žrtvu zbog sebe,zbog tog nevinog ljudskog bića.No,bio sam jednostavno prisiljen na to,nisam ni imao drugog izbora.Ponekada sam se mrzio zbog svog vampirskog nagona prema krvi.Kada bih ugledao krv,samo ju osjetio u zraku,odjednom više nisam bio onaj dobro odgojeni Edward II. Već sam se polako pretvarao u nakazu željnom hrane.Zapravo,shvatio sam,svaki prokleti vampir na svijetu može u nekim normalnim granicama obuzdati svoju žeđ.Tako sam ja u međuvremenu podlučio barem pokušati promjeniti prehranu,samo kako bih preživio bez ljudskog mesa.To su radili još neki vampiri,hraneći se životinjskim mesom.
Prije nego što sam otišao spavati u lijes,sva ova stoljeća,nisam se tih mjesec dana uopće hranio ljudskom krvlju.U početku se nisam osjećao najbolje,imao sam užasnu žudnju i tresao sam se od nedostatka pa sam ublažio žudnju životinjama.Bilo je jako teško izdržati bez uobičajene hrane,ali nakraju sam uspjeo..Osjećao sam se pomalo prazno,jer nije to bilo to,onaj užitak koj sam si pružao..
No došlo je vrijeme da prekršim obećanje koje sam postavio-zadnja žrtva.Iako sam znao da ću kad-tad opet ubiti,još u 17.stoljeću sam se zakleo da je bilo dosta i da mi je to bila zadnja žrtva.Očito da nije jer,ovo je otišlo pre daleko a ja sam trebao novac,odjeću,hranu i smještaj,stoga je stvarno bilo vrijeme..Nekako sam se bojao da,ako opet okusim krv,neću više moći stati i više sputavati svoje nagone.Samo sam se nadao da će sve biti u redu,kako bi trebalo biti...
U svojoj staroj odjeći,još iz srednjeg vijeka,dok sam bio budan,otišao sam u grad.Bio je to lijepi gradić,ne previše natrpan,lijepo uređen.Ali bilo je više ljudi nego što sam očekivao.Velika većina me zbunjeno ili čudno gledala ai neki od njih uopće nisu dizali pogled i nisu se obazirali.Bili su čudni ti pojedinci..Mirisao sam nešto drukčije na njima.
Ali tko god da bili,bio sam im zahvalan jer nije nimalo ugodno kada osjetiš druge oči na sebi.Ljudi mi također nisu bili omiljena bića ali sam ih poštivao više nego vampire.Imali su previše nedostataka na sebi.Nisu bili na velikoj razini inteligencije,nikadase ne bih mogao pouzdati u čovjeka znajući da on ne može biti vjeran prijatelj pa upravo zato nisam nikada imao prijatelja.Mislio sam zapravo da su ljudi nepotrebni,ali kao što sam ih mrzio,tako sam im se istom mjerom divio te čeznuo za povratak u ljudski oblik.
Gracioznim hodom sam došao do jedne fontane.Prekrasan prizor za moje umorne oči.Smjestio sam se na jednu od četiri strana kockaste fontane.Nikada me ljudi nisu zanimali naročitoBilo me je briga što pričaju o meni iza leđa,ali nitko od njih nije znao onu moju mračnu tajnu koja me mogla lako odati,pa se nisam zbližavao ni sa kim.Neznam zašto ali neki se glas u meni cijelo vrijeme javljao i naređivao mi da se okrenem.Na poslijetku sam to i učinio,polagano,onako mrtvački sam se oprezno okrenuo.Ali nije mi bilo jasno,ništa mi nije bilo sumnjivo.
Na drugoj strani fontane,nasuprot mene,sjedilo je prirodno prekrasno ljudsko biće koje sam slučajno opazio pogledavši u njenom smjeru.Ona se također u istom trenu okrenula..Pogledala me.Moj pogled joj ništa nije govorio u tom trenu.Nisam voljeo da mi ljudi vole isčitati sve iz očiju.Pa čak joj nisam odao iz očiju koliku sam kemiju osjetio prvi put između mene i nje.Ona je zbunjeno buljila u mene,sigurno se pitajući zašto JA buljim u nju.To je bio najveći problem,ni ja to nisam znao..Nisam imao odgovora na to njeno pitanje koje je očito postavljala svojim izrazom face.
Smjesta sam maknuo naglo pogled sa nje zagledavši se u svoje čvrsto stisnute šake na kojima su sve žile i žilice burno iskočile.Ona je i dalje buljila u mene,osjetio sam to,čuo sam to,i jednostavno sam znao da je tako.Ali isto sam tako znao da ne bulji u mene iz istog razloga kao i ostali-zbog odjeće,već zbog nekog drugog razloga koji nisam mogao pročitati iz nje.Nisam trenutno bio u stanju zaviriti u njenu glavu i misli.
Kada sam osjetio da me više ne gleda ,bio sam spreman baciti još samo jedan pogled na nju,ali već kada sam se okrenuo,nje više nije bilo tamo…A djelila nas je samo jedna voda.Ali to su bila dva različita života,dvije različite vrste koje se nebi smjele nikako miješati.
Pokušavao sam ju zaboraviti pa sam se skoncentrirao na žrtvu i pogledom hitro pregledavao cijeli vidik.Nedugo poslije,ugledao sam jednog još svježeg čovjeka.Bio je to nekakav poslovni čovjek,vidjeo sam to po odjeći.
Ušao je u banku a ja sam se samo pitao hoće li podići novac..Nakon kraćeg vremena čekanja,isti čovjek je sada izašao iz banke užurbanim korakom s crnom aktovkom u ruci.Zlobno sam se nasmijao te se digao i krenuo za njim.
Skrenuo je na moju sreću u sporednu ulicu koja je bila ponešto uža i zbijenija od ostalih.
Pohitao sam za njim,ali opet tihim,za njegove uši,nečujnim korakom.Pratio sam ga,skrivajući se iza razno raznih vrata i objekata kada got bi se on okrenuo.To je bila još jedna moja sposobnost.
Osjećao je da ga netko prati te ubrzao korak još više nego prije.
Ali nije mogao pobjeći vampiru.
Polako ali istovremeno u velikim količinama,utjerao sam u tog čovjeka previše straha.
Radio sam velike a uz to i tihe korake i nije bilo šanse da me primjeti,previše sam bio oprezan i iskusan.
Pred samom izlazu iz puste uličice,stvorio sam se pred njim.Stajao sam ispred njega nekoliko metara a mrgudan čovjek je ukočeno stao na mjestu i odjednom promjenio izraz face.
Bilo je očito da ne razumije kako sam se stvorio ispred njega.
Naravno..Ljudi…
-Što hoćeš??-viknuo je čovjek koji je gledao ima li oko njega uopće žive duše.
-Smrt- oblikovao sam tu riječ najbolje što sam mogao,znajući da će upaliti.
-Š…Što??- zamucao je i istog trena,valjda refleksno krenuo par koraka unazad.
Ja sam se za isto toliko približio ne gledajući ga ravno u oči,jer sam osjetio da bih mogao istog trena iščupati utrobu tom čovjeku..Znači,počelo je,moje su oči poprimile krvavo crvenu boju i osjetio sam probadanje u sebi znajući da se više neću moći suzdržati da ne ubijem plijena ispred sebe.
-Ovo je tvoj sudnji dan-zavrištao sam svoju uobičajenu izreku prije svakog ubojstva.
-Ma ti si poremećeni sotonist! –povikao je na mene iako sam osjetio njegov strah.Mogao sam ga namirisat na kilometre.
Osmjehnuo sam se zlobno mičući samo jednu stranu svojih usta,onako kako sam to uvijek radio a on je tada opazio moje oštre očnjake i zajecao shvativši da nisam čovjek.
Poletio sam prema njemu,snažno stisnuvši njegov vrat i u njega zabio zube te napravio onaj čin koji stoljećima nisam radio.
Osjetio sam toliki užitak kakav zapravo nikada nisam osjetio..
Završio sam i sa njime,uzeo aktovku a njegovo beživotno tijelo ostavio na cesti.
Došao sam na svoje groblje,sjeo na klupicu i otvorio pažljivo crnu aktovku.Nebih mogao opisati taj pohlepni osjećaj,novac me zaslijepio,tisuće su me zaslijepile,pa možda i milijuni.
S oduševljenjem sam se sam sebi nasmijao i odmah krenuo kupiti svoj ‘’kavez’’ za trenutni smještaj.
Naišao sam na nešto primamljiviji oglas i bez imalo razmišljanja odlučio kupiti te posjetiti to mjesto.
Bila je to nešto starija zgrada,nalikom na neboder,sa izbljeđeno bijelom fasadom.Osjetio sam čak i razočaranje ali nije me previše diralo pošto sam jednostavno znao da je to samo privremeno rješenje.
Nakon što sam razgledao cijeli stan koji mi se nimalo nije sviđao po dizajnu,ipak sam ga kupio od ukućana koji nisu imali ama baš ikakvog ukusa.
Odlučio sam ga u potpunosti preurediti te prilagoditi svojoj vrsti.
Moja je vizija bila prebojati ga cijelog u crno i premjestiti sav namještaj na-smetlište.
Ubrzo sam pronašao salon namještaja i kupio sve do jednog novo i nevjerojatnom brzinom sve namjestio.
Kao vampir,mogao sam trčati brzinom prosječnog auta i raditi stvari deset puta više i brže od ljudi a još sam bio neusporedivo snažniji od tih bića.Ne samo ja,već svi vampiri.
Na kraju krajeva stan mi se sviđao,ovako totalno preuređen i mračan.
Vrlo sam brzo učio i sve stvari do sada viđene do sada umemorirao u mozak.Na svu sreću imamo odlično pamćenje.
Naravno,bio sam samouk stoga sam se uglavnom već naučio koristiti većinom meni novih stvarih.
Moj se stan sastojao od tri spavaće sobe,dnevnim boravkom koji je bio spojen sa kuhinjom i kupatila.Čak sam imao viška soba koje sam pametno iskoristio pohranjujući u jednu meni važne i drage stvari kao svoje dnevnike,crteže,skladbe i još neke stvari pa je ta soba izgledom ličila na moju privatnu knjižnicu.Svojoj violini sam posvetio posebno mjesto u sobi.
Drugu sam sobu ostavio kakva jest-prazna,jer nisam znao kome će ikada poslužiti kada nemam poznanika više..Svi su nestali,istrebljeni ili spavaju dugi san kao što sam ga ja debelo odspavao.
Dnevni je boravak imao tamno ljubičaste tapete na crne paukove mreže što mi je bilo simpatično,a u sredini se prostirao veliki crni tepih na kojem je stajao sivi željezni stol u obliku groba.Cijeli je dnevni boravak i kuhinja bila u gotičarskom stilu uređena..Usklađeno..
Iako se sa kuhinjom nisam prečesto koristio,htjeo sam da i ona izgleda mračno.Za mene hrana nema okusa,barem ne ljudska hrana.Podnosio sam ju nekako tjerajući se da ju jedem umjesto da ubijam,ali na sreću,postojale su sitne životinje kao štakori koje se svugdje moglo naći pa sam se njima također redovno hranio.
Moja soba je od svega bila najzanimljivija,valjda zato jer sam najviše vremena provodio u njoj.Iz svoje grobnice sam dovukao lijes koji se dobro uklopio u sobu.Sve je djelovalo kao mrtvačnica a meni je sasvim odgovaralo.Imao sam također sivi radni stol,razno razne stravične ukrase koje sam sam izradio,i ogroman crni ormar koji je trenutno bio pun nove robe.Oduvjek sam bio opsjednut onim stravičnim ogledalima pa sam si nabavio jedan dovoljno veliki iako ne za sebe,jer se gotovo nikada nisam gledao u njega.
Na zidu su visile razne moje slike,hoću reći,crteži koje sam napravio u toku svog života a bilo ih je previše.
Dok sam se u potpunosti namjestio,već se počeo spuštati pomalo mrak.
Tada sam je se opet sjetio..Djevojke sa fontane.Bila je to zapravo prva komunikacija sa ljudima,iako je bila bez ijedne riječi.I iako ona nije razumjela mene,ja sam itekako razumio nju,čitao sam ju kao otvorenu knjigu.
Prisjetio sam se njenog očaravajučeg izgleda.Ovo je prvi put da o čovjeku govorim ovakvo nešto.
Imala je vrlo dugu crnu kosu.No zapravo kada bolje razmislim,na samome svjetlu izgledala je kao tamno plava..Tamna noć.Šiške su joj bile odrezane na ‘’v’’ a zainteresiralo me ponajviše njeno blijedo lice sa priločno lijepim crtama.Ali ne,nije bila vampir zasigurno..Osjetio bih to.
Učinilo mi se da ima oči boje neba,kristalno plavo nebo sa mrvicu sivih oblaka.Voljeo sam takve oči.Ali prvo što sam opazio na njoj bile su žarko crvene usne.
Bila je vrlo vitka,obučena u crnu majicu malo čudnijeg dizajna koji je teško opisati,i imala je crne traperice.Iako mi tijelo nimalo nije bilo bitno..Izgledala je savršeno.
Bože..Ja sam sišao sa uma,ovo se ne dešava.Nisam se smjeo dovesti u ovakvu situaciju.Pa to o čemu razmišljam bi bilo kršenje osnovnog pravila Zakona vampira-ne komuniciraj sa ljudskim bićem.Oni su lovina.
Bilo je vrlo poznato da kršenjem bilo kojeg od dvadesetak pravila,život se pretvara u stvarni pakao.Neznamo tko je točno osmislio i postavio pravila ali očito da je bio neki značajan vampir u povijesti pošto kruže glasine,i dokazano je da Anđeli tame lagano ali sve gore zatruju život onome koji prekrši pravilo.Takvi se vampiri koji su prekršili pravilo nazivaju Zatrovani.
Gone te ravno u pakao,cijeli život,što znači-čitavu vječnost dok te doslovno ne istrjebe da si sam ne učiniš nešto nažao.
No nisam siguran vrijedi li to još dan danas.
Sve je to bila pogreška,ona će ubrzo biti izbrisana iz mog sjećanja.Nema mi druge!
iduci petak sljedi nastavak-zvuk mrznje.. =)
Pozdraw
*Metal Freakusha*
Post je objavljen 14.09.2007. u 15:02 sati.