''Maggie, urazumi se. Vratimo se dok još možemo'', rekla je Amanda. Njezin glas je zvučao kao da dolazi iz daleka. Gotovo nečujno, baš poput bolnog cviljenja vjetra među drvećem Zabranjene šume, neprestano je govorila kako bismo se trebale vratiti. Ali nisam ju slušala. Nastavila sam ubrzano hodati po vlažnom tlu, dok mi je hladan vjetar udarao u lice svom snagom svoje mahnitosti. Kakva noć, pomislila sam, privijajući pelerinu još bliže svom drhtavom tijelu. Oblaci najčarobnijih nijansi tamnoplave boje su u potpunosti zaklonili mjesec, dopuštajući munjama da se neobuzdano poigravaju na njima. Bila je doista sablasna noć...
Osjetila sam zebnju u srcu kad sam susrela Amandin pogled. Bio je to jedan od onih kakve bi mi upućivala kad bih bila u krivu ili kad bih nešto zabrljala. I, po prvi put, zapitala sam se; što ako sam ja ta koja se prevarila u vezi Lujize? Uz bolan uzdah, otpuhnula sam pramen kose koji mi je pao na lice. Nisam ništa rekla. Nisam mogla, a nisam ni željela. Zastala sam i spustila pogled. Poželjela sam se vratiti. Poželjela sam se praviti kao da se ništa nije desilo. No, pismo koje je počivalo u prednjem džepu moje školske pelerine dalo mi je do znanja da moram krenuti dalje...
Amanda se iznenada trže. ''Maggie! Jesi li vidjela ovo?!'', viknula je.
''Koje?'', upitah ju, gledajući oko sebe. Ali nisam vidjela ništa. Ništa osim žbunja koje se lagano ljuljalo pod naletima vjetra... I krošnji drveća za koje se činilo kao da dodiruju mrak noćnog neba. Nije bilo ničega.
''Nešto je upravo protrčalo ispred nas'', tvrdila je i dalje. Iz grudi joj se oteo isprekidan uzdah.
''Vjerojatno je neka životinja'', pretpostavila sam. ''Hajde, požuri se.''
Nismo pustile ni glasa dok nismo stigle pred špilju u kojoj su nas čekali Sljedbenici.
''Pa, hajde sad, Maggie'', zazvala je Amanda tiho, prije no što me je primila za ruku i uvela među zidove špilje. Unutra je bilo nekoliko najodanijih smrtonoša i Paukovih sljedbenika. Bili su tu Sandra i Tom Henesy (Lenini majka i očuh), te Nicole Sofie Mathers, Lexy, Lucius, Snape i još neki koje nisam poznavala baš najbolje. I, naravno, Gospodar Tame lično. No, Gospodaricu nigdje nisam mogla vidjeti... Nije bila tu.
''Margaret, Amanda... napokon ste stigle'', začuo se Voldemortov šapat iz polutame. Prišao je bliže i položio ruku na moje rame. Osmjehnula sam sam se, izvadivši pismo iz svoje pelerine. Pružila sam mu ga. On ga je primio i nježno pomilovao moje lice.
''Mnogo ti hvala, kćeri. Jako sam ponosan na tebe'', rekao je, a potom je skrenuo pogled na Amandu. ''Na vas obje, zapravo.''
Odmahnula sam rukom. ''Nije bilo tako teško'', priznala sam.
''Voljela bih da je ona blentača Bellatrix 'izgubila-sam-pismo' Lestrange sad tu'', reče Sandra, prekriživši ruke.
Činilo se da je napetost koja je dotada vladala među smrtonošama naglo iščezla. Na njihovim ledenim licima su se pojavili blagi osmjesi. Lexy i Snape su djelovali naročito sretno. Imala sam osjećaj da nije sve zbog pisma... Bili su jedini koji su znali za Amandinu ''izdaju'', a sad se činilo kao da je između nas dvije sve riješeno. Da smo ponovno najbolje prijateljice i najbolje sisterice na svijetu. Činilo se kao da je sve kao prije. Ali nije bilo, premda smo obje to jako željele... Ostala je još samo jedna zapreka do toga.
''Voldemorte... gdje je Lujiza?'', upitala je Amanda naposlijetku.
''Otišla je obaviti neki posao u dvorcu sa Bellatrix i Narcissom'', objasni Voldemort. ''Zapravo, njih tri bi trebale stići svaki čas.''
Amanda i ja smo se pogledale. Po njezinom izrazu lica, zaključila sam da ni sama više nije sigurna što misli. Baš kao i ja... Trudila sam skrenuti misli s toga u razgovoru sa Luciusom i Lexy, ali nisam uspjela. Kad god bih pogledala Voldemorta, činio mi se malo neobičnim bez Lujize koja je uvijek stajala kraj njega i čvrsto držala njegovu ruku. Ne, nisam ih mogla zamisliti odvojeno. Navikla sam na smrtonoše i Paukove sljedbenike skupa, i nisam mogla zamisliti da se bore jedni protiv drugih. Lujiza ne bi mogla to učiniti. Ne bi... Ona ga voli... Oni se vole...
''Maggs, počinjem misliti da su Cissy, Bella i Lujiza skupa u ovome'', šapnula mi je Amanda nakon nekoliko minuta.
Frknula sam. ''Ma daj, Am!'', prosiktah. ''Otkud ti sad pak to?''
Primila me je za ruku i odvukla malo dalje od Voldemorta i ostalih, koji su se žustro prepirali oko upada u Ministarstvo Magije. ''Sve se poklapa. Vjerojatno su se odvojile da bi sačekale Voldemorta negdje u šumi, ubile ga i uzele pismo'', ubjeđivala me je moja sestra.
Odmahnula sam glavom. ''Elaine ti je stvarno napunila glavu glupostima. Sigurna sam da će Lujiza uskoro doći. I brže no što mislimo'', usprotivila sam se, krenuvši prema izlazu iz špilje. No, prije no što sam uspjela i proviriti na svjež noćni zrak, ispred mene izletjela Lujiza. Zavrištala sam. Ona također.
''Polako!'', povika Voldemort. ''Lakše malo!''
Lujiza je iživcirano prošla kraj mene. ''Što vi mislite, da ja imam konjsko srce?!'', dreknula je. Duboko je udahnula i sjela se na jedan kamen. Mogla sam čuti ubrzano lupanje njezinog srca. Sakrila je lice u šake, pokušavajući da zaustavi drhtanje.
''Ali, Gospodarice...'', poče Nicole. ''Što se desilo? Gdje su Bellatrix i Narcissa?''
''Najprije me ona čuda napadnu, a sad me ovdje prepadate! Tužit ću vas zbog pretrpljene duševne boli!'', zakuka Lujiza. Voldemort se sjeo kraj nje i zagrlio ju. Ona se bolno nasmiješila i uputila mu jedan pogled... Samo jedan, ali dovoljan da mi razbije sve sumnje.
''Jesi li ti dobro?'', upitao ju je Voldemort. ''Drhtiš.''
''I ti bi drhtao da su te ona stvorenja napala'', odvrati Lujiza. ''A, osim toga, vani je minus pedeset Celzijevih stupnjeva.''
Voldemort je skinuo svoj ogrtač i lagano ga prebacio preko njezinih ramena. Potom ju je privukao još bliže sebi. ''Čekaj malo... kakva su te to stvorenja napala?'', upitao je.
''U jednom trenu, nesvjesno sam se odvojila od Bellatrix i Narcisse. I tada su me napala ta bića. K'o neki demoni, jebiga, nešto jesu'', objasni Lujiza. ''K'o divlje svinje, a stoje. Jedva sam im uspjela pobjeći.''
''No nisu te ozlijedili, zar ne?!'', upita Voldemort zabrinuto.
''Ne. Dobro sam'', rekla je, a zatim je naslonila glavu na njegovo rame.
''Maggie, i mi smo vidjele neko čudno stvorenje kad smo dolazile ovdje, zar ne?'', upitala je Amanda zamišljeno.
''Valjda'', rekoh, slegnuvši ramenima. ''Ali ako jesmo, sigurna sam da to nije bilo slučajno.''
***
''Am, jesi li sad napokon shvatila da te je Elaine slagala?'', upitala sam ju, dok smo se vraćale u Hogwarts skupa sa Lexy i Snapeom. Kiša je sad već lila kao iz kabla. Baš poput krvi iz zarezanih žila... Podjednako opojno i zadivljujuće.
Amanda je uzdahnula. ''Ne znam. Mislim, kad sam ih vidjela... ja... ali, Elaine je rekla...'', počela je mrmljati.
''Ma Elaine nije normalna'', reče Lexy, odmahnuvši rukom.
''Ali...'', poče Amanda.
''Pssst!'', povika Snape odjednom. ''Netko je iza ovog hrasta.''
Uz pomoć svjetlosti na svome štapiću, vidjela sam tri žene koje su stajale u magli. Jedna od njih je neodoljivo podsjećala na Elaine Brown. Bijesno je vrištala na druge dvije, koje su pokunjeno stajale i trpile njezine uvrijede. Tek kad smo se približili, shvatila sam da je riječ o Bellatrix i Narcissi. Osjetila sam neko čudno zujanje u glavi. Što dvije smrtonoše rade sa jednom od najvećih neprijateljica svoje Gospodarice? I kako dopuštaju da se tako iskaljuje na njima? Što se dešava? Zašto su stvari tako prokleto komplicirane?!
''Vi beskorisne budale!'', povikala je Elaine. ''Sve ste upropastile!''
''Ali bila je suviše brza! Pobjegla nam je! Nije bilo lako trčati u onom tijelu'', napokon se oglasila Narcissa.
Elaine je stisnula šake. ''Pobjegla vam je?! Pobjegla vam je?! Dovraga, nije Brzi Gonzales! Kako ste mogle dopustiti da vam pobjegne?!'', urliknula je. Narcissa i Bellatrix su i dalje gledale u zemlju. Moja predraga teta se nervozno šetkala unaokolo.
''Sve sam sama obavila. Ja sam ta koja je ubijedila Amandu da ta kučka želi ubiti Voldemorta. Ja sam ta koja joj je glumila najbolju tetu na svijetu. A vi ste samo trebale uraditi jednu sitnicu, i odmah ste zeznule stvar! Sve je propalo!'', kukala je.
''Plan ti je ionako bio idiotski'', usprotivi se Bellatrix. ''Mislim, ubila bi Lujizu, a potom bi uzela njezin izgled i ubila Voldemorta?''
''I uz Amandinu pomoć prisvojila moć pisma'', dopuni ih Elaine. ''Ali, sad nema ništa od toga! Upozoravam vas, Gospodarica neće biti zadovoljna kad sazna za ovo.''
Kockice su se polako počele slagati na mjesto. Sve mi je postalo jasno. Osim jedne stvari... tko je Gospodarica? O kome Elaine govori? O Andreini Slytherin? Da li je sve ovo bila njezina ideja?
***
''Oh, Maggs... imala si pravo'', rekla mi je Amanda, kad smo se vratile u spavaonicu. Oči su joj zasuzile. ''Oprosti mi. Molim te, oprosti mi.''
Nasmiješila sam se. ''Ma, nema frke. Važno je da smo saznale istinu'', odgovorila sam. Prišla sam joj i čvrsto ju zagrlila. Najednom sam osjetila takvo olakšanje... Ponovno sam imala Amandu na svojoj strani, i to je bilo najvažnije od svega.
''Valjda me je sva ta mržnja zaslijepila'', rekla je šapatom, kako ne bi probudila Haley i Alexis. ''Mada, moram priznati, drago mi je što Lujiza nije Izdajnica. Nekako je zabavno svađati se s njom.''
''Imaš pravo. A što se tiče Elaine...'', započela sam.
''... nju ćemo već srediti'', dovršila je Amanda, prije no što smo obje prasnule u smijeh.