Pregled posta

zajednički život

Ponukana nekim komentarima i jučerašnjoj reakcijom u frizerskom salonu malo ću o organizaciji zajedničkog života.
U frizerskom salonu se obično blebeće o svemu i svačemu (ne znam zašto frizerke misle da moraju pričati sa mušterijama ), a najčešće je to prepričavanje novinskih tračeva i tv aktualnosti (strašno zanimljivo ). I tako su gazdarica i frizerka nakon priče o vatrogascima završile na buhtlima i općenito dizanom tijestu, pa kak ni jedna to ne zna raditi, pa kad će naučiti . Obje u braku oko 15-tak godina ( sudeći po tome koliko su im djeca stara ) a zapravo mlade žene, mlađe od mene 5-6 godina sigurno. . I gledaju mene, valdja da prokomentiram, a ja „moj muž je kuhar, on to radi „
„joooooj, blago Vama i hoće kuhati doma ?“
„Hoće“
„I suđe opere ? “
„Naravno, opere kuhinju kompletno“
„Pa di ste ga našli?“

Slično je bilo i prvi dan u jaslicama kad je rekao tetama da je drugi dio porodiljskog bio on sa Vitom. Prvo su ga pitale dal je i kuhao i pospremao ili je sve baka, a on samo bio na porodiljskom. Helooo ?

Dakle još uvijek se podrazumijeva da se o kući brine žena, uglavnom, pa onda primjerci poput mog muža ispadnu iznimke.
A kod nas je prešutan dogovor da svatko radi što stigne jer kud bismo došli da je stroga podjela poslova i obaveza ?
Kako ja radim uredski posao od 8-16 , a njegovo radno vrijeme je svakakvo, nekad radi ujutro (diže se u pola 4), nekad radi popodne, radi i vikendom i praznikom, slobodne dane ima svakako raspoređene, obiteljske i kućanske obaveze se odrađuju prema varijabilnom slobodnom vremenu.

On obavi puno stvari po gradu i svim onim institucijama koje rade najčešće u standardno radno vrijeme, samo uzme moju osobnu i obavi za mene što treba, čak mi i po doznake kod dr uvijek ode on jer mu je to usput na putu za posao (ili s posla) .

U kućanskim poslovima podjela ipak postoji, prema afinitetima, iako on zna raditi apsolutno sve po kući. Što je jako dobar primjer i za Vitu, jer već odavno vadi vlažne maramice iz paketa i briše namještaj ili po podu. Vidio je tatu puno češće nego mamu .
Meni je pospremanje mrsko, a on to obavi brzo i temeljito. Sauga svaki dan (što me povremeno nervira) ,podove pere isto tako svaki dan, ajde dobro, malo dijete je u kući koje se valja po podu, a mi ne uskačemo iz cipela u papuče na ulaznim vratima, pa nije naodmet. Jednom tjedno napravi mini generalku svake sobe (komada 3). Ja u tome sudjelujem rijetko, jer netko mora Viti odvračati pažnju od saugera i motanju oko nogu.
Prozore pere on, tu i tamo ja. Zavjese su moja briga iako je i oko toga on ordinirao dok mi nije dopizdilo stalno grintanje oko skidanja i stavljanja (na starim karnišama).
Špeceraj je isto njegova domena, ja kupim usput ako nešto usfali. Moje je cukanje pelena i kućne kozmetike iz DM-a.
Kuhamo oboje, nekad stalno on, nekad stalno ja, nekad malo on, a malo ja. Kuhinju glancamo oboje. Kupaonu i wc isto tako iako završni glanc u kuponi dajem ja i najčešće iza njega pospremim policu sa raznim preparatima jer ih on složi tak da stalno moram tražiti ono što mi treba. Kad ga pita kak to posloži, veli da prema veličini , a ja prema vrsti…no to su sitnice.
Rublje je moja domena. Pranje i peglanjem iako sve to napravi i on kad hrpa pređe kritičnu točku.
Oboje pospremamo iza sebe tako da nema razbacanih stvari , osim Vitinih igračaka naravno al to se i onako pospremi čim se njega spremi na spavanje.
O računima brinemo oboje, ja o onima koji se plaćaju u pošti, on o onima koji se plaćaju u banci.
Auto je kompletno njemu na brizi, samo glasi na mene , jer ja ni vozačku nemam.

I moglo bi se tu još nabrajati i uglavnom jako dobro i skladno funkcioniramo osim što on na godišnjem , pogotovo na Korčuli (valjda ga opali genetika, što li) zna imati ispade tipa „jesi mi ponijela kupaće gače ?“ kad smo već na plaži naravno , a ja spakirala sebe, Vitu, ručnike za sve, dakle on je samo trebao tutnuti svoje gače u torbu.

I kraj svega toga imam za sebe jako malo vremena, pa se divim ženama čiji muževi ne rade ništa po kući ili koji naprave ponešto a to doživljavaju kao pomoć ženi, a ne doprinos svakodnevnim obavezama.

Iako ima i drugačijih primjera tj žena kojima je sve teško, a rade pola radnog vremena, imaju 3 mjeseca godišnjeg, imaju ženu koja dolazi pospremiti jednom tjedno, ne pegla se ništa jer se za to nema vremena, a život se uglavnom provodi na telefonu jadajući se svima kako su pred razvodom.

No takvih je primjera puno, puno manje, nego ovih drugih




Post je objavljen 14.09.2007. u 13:06 sati.