Osječam se kao da me netko silom ugurao među ove ljude. Kao da sam zaspala i probudila se izvan kreveta, izvan kuće, izvan svega poznatog... Izvan sebe. I neznam se vratiti.
Sve je homogena smjesa, samo jedan trn u oku. A trn se zbunjeno ogledava pitajući se što radi pogrešno. Ali kad ostane sam, trn je ponosan i ispunjen zbog svoje različitosti. Voli da ga se čudno gleda, uživa u svojoj izopčenosti i ogorčenosti. Možda trn ne čini ništa krivo. Ali to sad nije ni bitno, jer se time ništa ne mjenja. Opet trn ostaje trn, a masa ostaje masa.
