Što se sada dogodilo? Opet kratki spoj kod mene. Pa sranje. Opet sam isto napravila, opet nisam razmislila prije nego što sam išta rekla, napisala, samo sam krivo sve zaključila, i kao uvijek počela dramtizirati. A sranje. Sad bih mu poslala poruku, ali bojim se da se ljuti, da mi neće htjeti odgovoriti. Ali sve ono kak je krenulo, čovjke bi svašta zaključio, svašta pomislio. Tako sam i ja. I naravno nisam htjela to misliti, jer takvo nešto ne bi mogla podnesti. Ne znam kako bi sve to ispalo. I dok kažem da želim da njemu bude dobro, da mi kaže kad mu sve dosadi, ako ne želi, ne može više, veli to su gluposti. Zar su gluposti to što mi je stalo do tebe i što želim da ti budeš dobro. Ježi ga, šta god bilo, ja ću preživjeti.... Nekako hoću.
I sad razmišljam da brišem ovaj blog, da brišem sve ove posteve da ne bi čitao netko moj, no mislim si, pa neću. Tako sam se osjećala u tim trenutcima i morala sam to izbaciti iz sebe. Morala sam, lakše mi je. Makar to tada bili krivi predosjećaji i makar ja sve to opet iznova krivo shvaćala, tako je to tada bilo. I sada se osjećam pregaženo. Jer se bojim. Rekao je da nije siguran da bi naša veza mogla ovako izdržati. No ne razumijem čega se boji? Da se udaljimo? Da me prestane voljeti, jer na mene to neće ništa utjecati, ja ću ga dalje isto voljeti. Ma jednostavno ne razumijem gdje bi se mogao dogoditi zablok. Hvala Bogu ne volim kad se malo vidimo, navikla sam svaki dan skoro biti s njim, ali moram se pomiriti time. I pokušati to promijeniti na bilo koji način. To sam mu i obećala. Ne želim da ta veza dođe u pitanje zbog takvih stvari. Zar je to moguće? Bem ti, mislim da smo jači od toga.
Mislim to.
Ja.
No što on misli? Što je njemu sada na pameti? Misli li on uopće sada na to? Možda nema razloga, možda ja evo opet tu preuveličavam. MOŽDA. Daj Bože da je tako. No ona priča kako je krenula jučer... Ne mogu to izbaciti iz glave.
I bojim se našeg susreta danas. Iskreno rečeno. Bojim se. Fkt se bojim.
I prsti mi se sad smrzavaju, tresem se od hladnoće, nisam ništa jela. Nije mi opet dobro.
No nema veze, moram se malo skulirati. Pod hitno. I hoću, jer druge mi nema.
Aaaaaaaaa......... Zašto sam takva??
Post je objavljen 14.09.2007. u 10:28 sati.