Miss je bila uvijek nasmiješena
i nosila je najnovije haljine,
najdivnije cipelice i čitala je Poea
ili ga je, možda, samo držala
u rukama.
Miss je bila sretna kada se nju
slušalo.
A ona je rijetko slušala
ili se, možda, samo pretvarala
da sluša.
Bio sam ponosan na miss
pored mene.
Razbila je predrasude,
bila je drugačija od
našminkanih umjetnina
u noćnim klubovima
sumnjive kvalitete.
Bili smo prijatelji.
Ili sam, možda,
umišljao.
Post je objavljen 14.09.2007. u 09:59 sati.