Marketing
Pokušavam se sjetiti kada sam vidjela najviše osmijeha na licu ljudi
i sjetila sam se, to je bilo kada sam u jednom restoranu prodavala sladoled. Jutros sam srela dvije starije gospođe kako ponosno i sretno jedu sladoled.
Ne znam zašto su ljudi tako sretni kad čekaju sladoled, a ja sam ista takva kad ulazim u slastičarnu. Strpljivo čekaju red, oblizuju se dok razmišljaju ...mmmm koji bi danas ukus mogli probati... pažljivo biraju... osmijeh titra na licu... oči blistaju... pažljivo se pruža ruka i lagano se uzima ledena poslastica mmmmmmm 
... a djeca, oni su posebni, prislone nosiće na staklo i pažljivo pažljivo biraju okus zasluženog deserta, boja je naravno presudna. Na sav umor bi zaboravila kad bi vidjela koja je to radost djeteta kad dobije sladoled i još ako dobije dva korneta ili malo više sladoleda, auuu koja sreća ...
Ja sam svima bila najdraža "teta" jer su uvijek od mene dobijali najveće kugle
, a nisam mogla dati manje jer bi uvijek zamislila kako bi meni bilo kad bi dobila malenu kuglu, to je baš tužno jel` da, dobiti malo sladoleda?
Ako je netko danas tužan evo ideja: Brzo u slastičarnu na sladoled!!! 
Post je objavljen 14.09.2007. u 09:32 sati.