Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/latinolofer

Marketing

ko brod na skeli putujem...

Ustajemo u zadnji ebeni čas, u 7.30. Pere nas mamurluk i nevjerica u friške događaje od jučer, ali nema vremena, pičimo dalje; jedva stižem oprat zube i potrpat sve stvari u torbetinu (po ko zna koji put) te pravac kolodvor, jer idemo dalje, čeka nas Titikaka. Bus je pun, uglavnom gringosa, i kao takav se polako uspinje iz La Paza i probija kroz El Alto. Sunčan je dan, andsko sunce mlati kroz prozor drito u moju fačicu, i to su okolnosti pri kojima buljim kroz prozor u El Alto, predgrađe La Paza koje je postepeno postalo grad za sebe: prašnjave, neasfaltirane ulice sa veličanstvenom kulisom u vidu sniježnih andskih vrhova u pozadini. ..Ulice su prepune ljudi i šarenih baba, svi nešto kupuju prodaju oduzimaju dodaju, a po učestalosti bolivijskih (a nego kojih) zastava kužim da je neki praznik u điru. Nakon nekih sat vremena se najednom pojavljuje i to čuveno jezero Titikaka, i tu iskačemo iz busa jer treba preći dio preko jezera: bus ide skelom, a raja , koj prelazi na malenim brodićima, gleda kako se taj njihov bus bespomoćno ljulja na toj skeli, koja uopće ne odaje dojam čvrstoće i sigurnosti.
Na drugu stranu stižemo nekih 20 min prije busa, pa za to vrijeme u nekog dede kupujem salteňu, ka neki specijalitet: pecivo punjeno mesom, povrćem i curryjem. Dobro zvuči, medjutim, okus je katastrofa, a osim toga mi je sav jebeni curry odmah nakon prvog griza iscurija po gaćama, tako da je salteňa vrlo brzo završila u smeću. Aj, bar nije bila skupa (2 kn).
Sjedamo u bus, još nekih sat vožnje i eto nas u Copacabani-po kojoj je navodno ona brazilska dobila ime. A kad tamo-show program! Slavi se Seňora de Copacabana, zilijun je ljudi, svi nešto kupuju, prodaju, jedu neka govna po štandovima i loču, trešti mjuza...prvi plan da odmah idemo na Isla del Sol se dakle odgađa za sutra, jer nema šanse da propustimo takvu fiestu! Budući da nemamo rezrviran smještaj, iz knjige iščitavamo Hostal de la luna, za 7 $ po glavi stanovnika. Izvana hostel izgleda ko totalna rupčaga, šta zapravo i jest, ali u sobičku su tri više-manje uredna kreveta, tako da ubacujemo stvari i izlazimo na feštu.



Nekih je 3-4 sata popodne, i plan je slijedeći:
1.skužit šemu za sutra-prekosutra, t.j. Isla del Sol i dalje za prijelaz u Peru
2. prominit/ podignit pare, kupit karte shodno točki 1
3. ić probat Truču (tako se zove)- ribetinu iz Titikake koju nam je sinoć u La Pazu preporučio onaj Španjolac.
Nakon realizacije točaka 1.i 2. odabiremo jednu od zilikun birtija na samoj obali te se uvaljujemo za stol nekakvom starom Ameru i njegovoj megadebeloj pratilji (žena?kćer?ljjjubavnica?), koji ka da su ispali iz Southparka. I tako, dok mi mlatimo Truču (ništa posebno), ispostavlja se da Amer zna di je Hrvatska, Srbija, pa čak i Kosovo.
„Hau kam“?-pitamo mi.
„Ajm histori tičr“- reče on.
Ameri odlaze, a mi obžderani snimamo nevjerojatne prizore pred nama: pijana ekipa čaga oko nakićenih kamiona, frajer piša nasred ulice, neki nešto tandrkaju po instrumentima, a oko njih se druga pijana ekipa valja po prašini, svako malo ko Šahbaz u Nadrealistima uleti neka šarena baba ili neko musavo derle koje prodaje bogtepita kakve zvizdarije...ono, rani Miloš Forman bi tu samo naguzio kameru i eto ti filma!
Usput smo ubrali pedaline i normalno da smo išli na polsatni đir po jezeru. Tijekom tog plutanja slikajemo ko mutavi Kopakabanu, latino-feštu i tamnomodro jezero.


Nakon toga se bacamo u potragu za majicama na Evu Moralesa, koje ubrzo nalazimo i kupujemo dok se nad Titikakom nadvija sumrak, šta znači da postaje sve hladnije i hladnije, pa se zato odlazimo malo zagrijat u naš sobičak. Tamo je pak Nikolina trenutačno zakrmila, a Dejan i ja smo smogli snage izać oko 9.20, još malo prolunjat i snimit vatromet najavljen za 22.00. Vatromet je za nevjerovat zaista tada i počeo, ali nakon što je izgorio prvi od 4. šarena stupa, drugi nikako da se zapale...masa ljudi, mi krepani....ma ebeš vatromet, ajmo leć, treba se naspavat, jer sutra je pak na redu Isla del Sol.
Dugo u noć iz kreveta osluškivasmo vatrene zvukove Madonine fieste...


Post je objavljen 04.08.2007. u 08:43 sati.