Evo...dogodio mi se prošli tjedan onaj tren u kojem sam shvatila da mi je dosta svega....SVEGA ! Svi me znaju kao uvijek nasmiješenu veselu curu kojoj je samo do zajebancije...neznam gdje je ta cura nestala...jeli se izgubila na putu do kuće ? GDJE JE NESTALA ?
Samo razmišljam o tome da ZAŠTO sam baš ja pod milim bogom morala bit rođena...nisam u depresiji....nije loše raspolaženje...jednostavno mi je dosta ovoga života...neznam zašto sam ja uopće tu ???
ZAKAJ ????
Ovo nije život ovo je mučenje....a ako život takav mora bit ne želim živjeti....
ne ću se ubiti...ali jednostavno sve bih dala da samo mogu nestati...da me ljudi puste na miru...da ne znaju da sam tu....da mi ovi idioti iz razreda ne komentiraju moj stil života , glazbu koju slušam....da me prihvate kakvu jesam sa svim manama ( kojih je malo ) i vrlinama ....da me prestanu gledat ko kakvog frika kad popizdim na to kad mi kažu da su metalci idijoti ili kad spomenem Claptona i onda me pitaju : '' a ko ti je to ??? ''
Okružena sam ograničenim ljudima...najradije bih vrištala.....toliko sam puna gnjeva i ljutnje a ni neznam zašto....
zašto...pitanje na koje nitko nezna odgovor...
evo vam jedna fora zmijica --- predivna mi je ---
Post je objavljen 13.09.2007. u 23:27 sati.