Budim se. još nisam ni otvorila oči. Ipak,moja prva misao si ti...pružam ruku po krevetu nekako se nadajući da si tu... umjesto tebe,dočeka me činjenica da sam sanjala. Shvatim da si daleko. Predaleko. Ipak,tješi me da možda i ti misliš na mene. Moram ti reći-volim te. Želim ti to šapnuti na uho...ali nemogu... zato,zamislim jako jako jako da me možda ipak čuješ i vjerujem da znaš...da negdje... toliko daleko od tebe postoji netko tko te voli više od života. Vjerujem da znaš. Moraš znati.
Trebam te. Trebam te pored sebe. Sada. Uvijek. I zauvijek. Baš kao što smo obećali. A obećanja se ne smiju kršiti. Volim te. Još nitko nije izmislio riječ kojom ja mogu izraziti ono što osjećam. Koliko puta su mi samo postavili pitanje kako mogu tako? Biti toliko odvojena od tebe. Ne mogu,ali tko me pita? Moram... znam da ne postoji ništa važnije od tebe i dana kad ću te vidjeti. Nedostaješ mi. Toliko jako da...... čujem tvoj glas...osjećam tvoj miris i toplinu tijela. Osjećam tvoj stisak ruke i poljubac utisnut u vrat. Osjećam tvoj pogled na sebi. Želim biti s tobom. Želim da zajedno hodamo ulicama. Želim da dođeš ovdje i kažeš kako će sve biti uredu. Molim te. Važno je. Važno u tolikoj mjeri da život jedne djeFojčice ovisi o tom. Prisjećam se svake večeri provedene skupa. Znam svaki i najmanji detalj... sada me to ubija. Prije nego završim moram ti reći još nešto-volim te više od ikoga i ičega. Nesmiješ to nikad zaboraviti. Volim te. Nedostaješ mi. Trebam te. I u trenutku kada svaka riječ postane suvišna,pogled i poljubac bit će dovoljni.
Ovai text je posvećen jednoj djevojci...poticala je mene i moi blog...pa...zaslužila je post posvećen njoj.i još nekom...meni najvažnijem...
A. hvala ti!za svaki komentar i riječi podrške!
Post je objavljen 13.09.2007. u 22:42 sati.