Marketing
Mirëseerdhët te Shqipëri!
odnosno 
Još dok smo planirali itinerer za godišnji odmor, saznali smo da lokalna agencija iz Budve organizira izlete u tu, za nas još nepoznatu zemlju. Čim smo došli, odmah smo se počeli raspitivati da li je zbilja tako. I bilo je 
.
Plan puta nas je oduševio: obilazi se Skadar, Drač i Tirana. Ma gdje ćeš bolje za dvoje lutalica poput nas 
.
U rano ujutro, krećemo s busom prepunim Rusa. Ne-ruske izletnike činila su još dva Engleza, jedan novosadski par i nas dvoje. A vodič priča uglavnom na ruskom 
. Srećom da se ponešto može i razumijeti jer je bilo vrlo interesantno i poučno.
U Albaniju ulazimo preko graničnog prijelaza Sukobin. Problema nije bilo nikakvih, čak ni carinici nisu ulazili u bus. Stanica numero uno: Skadar.
Ako idete u ovu zemlju, pripremite se na lagani kulturološki šok, ne u lošem smislu, jednostavno sve je drugačije .
Albanija (albanski: Shqipëria, znači Zemlja orlova) je mediteranska država jugoistočne Europe. Na prostorima današnje Albanije, ljudska aktivnost je prisutna od početka čovjekove povijesti. Najranije stanovništvo je vjerojatno bilo predindo-europsko, koje je nastanjivalo veći dio sredozemne obale. Iliri su relativno kasno došli na Balkan. Mada se njihovo prisustvo može pratiti do 900. p.n.e., njihova politička struktura je formulirana u 7. stoljeću pne. i 6. stoljeću pne. Vješti u obradi metala i žestoki ratnici, Iliri su osnovali ratnička kraljevstva koja su se međusobno borila kroz cijelu njihovu povijest. Na prostoru Albanije se nalazilo i nekoliko antičkih grčkih kolonija.
Nakon što je bila osvojena od strane nekoliko zemalja, od kojih su najznačajnije Rimsko i Bizantsko Carstvo, Ilirija je izgubila većinu svog početnog stanovništva, i konačno postala dio Osmanskog Carstva 1478. godine, nakon godina otpora pod vodstvom Skenderbega, albanskog narodnog heroja.
Poslije Prvog balkanskog rata, Albanija je proglasila nezavisnost od Otomaskog Carstva 1912. godine, i postala kneževina. Nakon 1. svjetskog rata bila je imala pobunu na sjeveru zemlje, poticanu iz Kraljevine SHS. Iako je potonja poricala svoj uplet u tu pobunu, na pritiske velikih sila da se ne miješa u to, došlo je do toga da je pobuna ugušena. Od 1928. na dalje, zemljom je vladao Ahmed-beg Zogu do 1938. godine, kada je Albanija postala marionetska država Italije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, albanski fašisti su pomagali Talijanima u njihovoj invaziji na Grčku (listopad 1940.) i čak sudjelovali (mada u vrlo malom broju) u muslimanskim formacijama koje su pomagale njemačkim SS trupama u suzbijanju pokreta otpora u Albaniji i državama bivše Jugoslavije.
Komunisti su preuzeli vlast nakon rata u studenom 1944. godine, pod vodstvom, Envera Hoxh5. Od 1945. do 1990.godine, Albanija je imala jedan od najrepresivnijih režima u Europi. Komunistička partija je osnovana 1941. Svi njeni protivnici su bili eliminirani. Enver Hoxha je bio na čelu partije. Tokom više desetljeća njegove dominacije, Hoxha je stvarao i uništavao odnose sa Beogradom, Moskvom i Pekingom, po svojim osobnim interesima. Nastupila je izolacija zemlje, prvo od strane zapada (zapadna Europa, Kanada, SAD) a kasnija čak i od istočnog bloka.
1985. godine, Enver Hoxha je umro. Naslijedio ga je Ramiz Alia koji je prvo pokušao pratiti Hoxhine stope, ali se istočna Europa već počela mjenjati. Potpisao je Helsinški sporazum (koji su ostale zemlje potpisale 1975.) koji obvezuje na poštovanje ljudskih prava. Također je dozvolio pluralizam, i iako je njegova stranka pobjedila na izborima 1991. godine, bilo je jasno da se promjene ne mogu zaustaviti. 1992. godine, na općim izborima je pobjedila demokratska stranka sa 62% glasova.
Od 1990. Albanija je orijentirana prema zapadu. Primljena je u Vijeće Europe, i Zatražila je prijem u NATO. Albanska radna snaga je nastavila emigraciju u Grčku, Italiju, Europu i Sjevernu Ameriku. Korupcija u vlasti je postajala sve očiglednija. Političari nisu ispunjavali nade naroda u brzu i ne previše bolnu tranziciju.
Albanija sadrži brdovit i planinski reljef. Najviša planina, Korab u okrugu Dibra je visoka 2.753 m. Albanija ima blagu, ali uglavnom vlažnu klimu. Godišnja razina padalina je najviša u Europi, i dostiže preko 2000mm na sjeveru i 1190mm u Tirani. Ljetne temperature su obično prilično visoke, u prosjeku oko 29°C u Tirani tokom srpnja, dok su zime hladne, s minimumima ispod 0°C, osim u blizini obale.
Osim glavnog grada, Tirane, sa 520.000 st. veći gradovi su Drač, Elbasan, Skadar, Gjirokaster, Valona i Korča.
Albanija je zemlja numjereno kontinentalne klime, a na to utječe njen reljef
Albanija je jedna od najsiromašnijih europskih država. Polovica gospodarski aktivnog stanovništva se bavi poljoprivredom, a petina radi u inozemstvu. Ekonomski problemi su, između ostalih, visoka stopa nezaposlenosti, korupcija, i organizirani kriminal.
Gospodarsko samoizoliranje za doba Envera Hoxhe i novčarske manipulacije 1990-ih su još više pogoršale i obeznadile gospodarsku sliku te zemlje.
Zemlja praktički nema izvoz, a uvozi velike količine hrane iz Grčke i Italije. Priljev novca je mahom od financijske pomoći i od ljudi koji rade u inozemstvu.
Prema popisu iz 2003. ima 3.582.205 stanovnika. 95% stanovništva čine Albanci, uz grčku manjinu od 3%. Od osmanske okupacije većina Albanaca su muslimani (70%), iako je religija bila zabranjena u vrijeme komunizma. Pravoslavci čine 20% stanovništva (a nalaze se na jugu); dok Katolici čine 10% stanovništva
Nakon što je bila osvojena od strane nekoliko zemalja, od kojih su najznačajnije Rimsko i Bizantsko Carstvo, Ilirija je izgubila većinu svog početnog stanovništva, i konačno postala dio Osmanskog Carstva 1478. godine, nakon godina otpora pod vodstvom Skenderbega, albanskog narodnog heroja.
Poslije Prvog balkanskog rata, Albanija je proglasila nezavisnost od Otomaskog Carstva 1912. godine, i postala kneževina. Nakon 1. svjetskog rata bila je imala pobunu na sjeveru zemlje, poticanu iz Kraljevine SHS. Iako je potonja poricala svoj uplet u tu pobunu, na pritiske velikih sila da se ne miješa u to, došlo je do toga da je pobuna ugušena. Od 1928. na dalje, zemljom je vladao Ahmed-beg Zogu do 1938. godine, kada je Albanija postala marionetska država Italije. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, albanski fašisti su pomagali Talijanima u njihovoj invaziji na Grčku (listopad 1940.) i čak sudjelovali (mada u vrlo malom broju) u muslimanskim formacijama koje su pomagale njemačkim SS trupama u suzbijanju pokreta otpora u Albaniji i državama bivše Jugoslavije.
Komunisti su preuzeli vlast nakon rata u studenom 1944. godine, pod vodstvom, Envera Hoxh5. Od 1945. do 1990.godine, Albanija je imala jedan od najrepresivnijih režima u Europi. Komunistička partija je osnovana 1941. Svi njeni protivnici su bili eliminirani. Enver Hoxha je bio na čelu partije. Tokom više desetljeća njegove dominacije, Hoxha je stvarao i uništavao odnose sa Beogradom, Moskvom i Pekingom, po svojim osobnim interesima. Nastupila je izolacija zemlje, prvo od strane zapada (zapadna Europa, Kanada, SAD) a kasnija čak i od istočnog bloka.
1985. godine, Enver Hoxha je umro. Naslijedio ga je Ramiz Alia koji je prvo pokušao pratiti Hoxhine stope, ali se istočna Europa već počela mjenjati. Potpisao je Helsinški sporazum (koji su ostale zemlje potpisale 1975.) koji obvezuje na poštovanje ljudskih prava. Također je dozvolio pluralizam, i iako je njegova stranka pobjedila na izborima 1991. godine, bilo je jasno da se promjene ne mogu zaustaviti. 1992. godine, na općim izborima je pobjedila demokratska stranka sa 62% glasova.
Od 1990. Albanija je orijentirana prema zapadu. Primljena je u Vijeće Europe, i Zatražila je prijem u NATO. Albanska radna snaga je nastavila emigraciju u Grčku, Italiju, Europu i Sjevernu Ameriku. Korupcija u vlasti je postajala sve očiglednija. Političari nisu ispunjavali nade naroda u brzu i ne previše bolnu tranziciju.
Albanija sadrži brdovit i planinski reljef. Najviša planina, Korab u okrugu Dibra je visoka 2.753 m. Albanija ima blagu, ali uglavnom vlažnu klimu. Godišnja razina padalina je najviša u Europi, i dostiže preko 2000mm na sjeveru i 1190mm u Tirani. Ljetne temperature su obično prilično visoke, u prosjeku oko 29°C u Tirani tokom srpnja, dok su zime hladne, s minimumima ispod 0°C, osim u blizini obale.
Osim glavnog grada, Tirane, sa 520.000 st. veći gradovi su Drač, Elbasan, Skadar, Gjirokaster, Valona i Korča.
Albanija je zemlja numjereno kontinentalne klime, a na to utječe njen reljef
Albanija je jedna od najsiromašnijih europskih država. Polovica gospodarski aktivnog stanovništva se bavi poljoprivredom, a petina radi u inozemstvu. Ekonomski problemi su, između ostalih, visoka stopa nezaposlenosti, korupcija, i organizirani kriminal.
Gospodarsko samoizoliranje za doba Envera Hoxhe i novčarske manipulacije 1990-ih su još više pogoršale i obeznadile gospodarsku sliku te zemlje.
Zemlja praktički nema izvoz, a uvozi velike količine hrane iz Grčke i Italije. Priljev novca je mahom od financijske pomoći i od ljudi koji rade u inozemstvu.
Prema popisu iz 2003. ima 3.582.205 stanovnika. 95% stanovništva čine Albanci, uz grčku manjinu od 3%. Od osmanske okupacije većina Albanaca su muslimani (70%), iako je religija bila zabranjena u vrijeme komunizma. Pravoslavci čine 20% stanovništva (a nalaze se na jugu); dok Katolici čine 10% stanovništva
Prestrašno je bilo samo i slušati koliko je Enver Hoxha napravio štete toj zemlji. Divio se Staljinu i bio je pristaša marksizma-lenjinizma. Osnovao je tajnu policiju Sigurimi koja je ugnjetavala svoj narod i slijedila metode NKVD-a, MGB-a, KGB-a, i Stasija. Za sobom je ostavio 600.000 bunkera zbog stalne fobije napade od Jugoslavije ili Grčke. Isto tako, državne granice bile su opasane žicama kroz koje je išla struja. U kojoj god regiji da se nalazite, naći ćete barem desetak bunkera.
U centru Skadra:
žPokraj prometnica:
Danas uglavno služe za ovo:
Hoxha je radio čistke i na vlasti. "Pretvorio" je Albaniju iz polu-feudalne u industrijsku zemlju. Oduzimao je zemlju bogatim veleposjednicima, provodivši kolektivizaciju. Također je žestoko napadao Crkvu. Plijenio je džamije,crkve,samostane i svetišta, prenamjenivši ih u staje, skladišta ili kina. Djeci se nisu smjela davati vjerska imena. Svatko onaj uhvaćen sa Kuranom, Biblijom, ikonama ili bilo čime drugim suočio se sa dugotrajnim zatvorskim kaznama.Političkih protivnika rješavao se ubojstvima, tjeravši ih da emigriraju, ili ih je zatvarao u radne logore.Svaki treći Albanac iskusio je patnje od strane režima.
S druge strane, poticao je natalitet. Za svako deveto dijete obitelj bi dobila kravu, a za svako dvanaesto kuću.
Skadar
Naselje na putu za Skadar
"Kafić" na ulazu u grad
Skadar je grad koji se nalazi na obali Skadarskog jezera u SZ Albaniji, na izvoru rijeke Bojane, te je glavni grad oblasti sa istim nazivom. Predstavlja jedan od najstarijih i povijesno najvažnijih gradova u Albaniji, kao i kulturni i ekonomski centar. Stanovništvo se procjenjuje na 90.000, sa okolicom 110.000.
trgovina auto-dijelova
U starom vijeku bio je centar Ilirske države i nakon rimske okupacije postao je centar provincije Ilirik. U 14. st grad su osvojili Turci a nakon njih Mleci. U 15. st grad ponovo osvajaju Turci te on postaje centar turskog vilajeta. Počinje cvasti obrt: proizvodnja svile, tkanina, oružja i srebrnih predmeta.
auto-servis
U 18. st je centar Skadarskog pašaluka. U 19. st postaje važan trgovački centar za cijeli Balkan. U njemu je bilo preko 3500 trgovina. Postaje i kulturni i nacionalni centar Albanaca. Prve albanske novine i časopisi su tiskani ovdje.
trgovina štednjaka sa spremnom dostavom
Porodica Marubi bila je pionir fotografije u Albaniji i ostavila preko 150.000 negativa iz perioda albanske borbe za nezavisnost, kao i slika života u albanskim gradovima na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Slike su odlične, a možete ih pogledati na ovom linku.
Ono što mi je najprije zapelo za oko je ogromna količina smeća.
, oronule zgrade i zgrade čudnovata izgleda i/ili oblika
... i naravno, Mercedes
U jednoj od najsiromašnijih evropskih zemalja, sa popriličnim brojem grbavih i nedovršenih cesta, najpopularniji auto je Mercedes.
San svakog Albanca je jednog dana voziti Mercedes.
"To je robustan i moćan auto — idealan za loše ceste u ovoj zemlji, a i lako je doći do rezervnih dijelova. Naravno, radi se također i o statusnom simbolu. Tko uopće želi voziti nešto drugo, ako možete imati Mercedes?" - objašnjenje koje ćete dobiti.
Neovisno da il se vozite po prašnjavim seoskim cestama, planinskim prijevojima i magistralnim cestama, uočit ćete ama baš svaki model i inačicu Mercedesa proizvedenog od 70ih na danas. Ima ih otprilike dvostruko u odnosu na sve druge marke vozila u zemlji zajedno.
Pretpostavljate da nije baš svaki model izašao iz ovlaštenog salona koncesionara. Većina top modela koji se viđaju na cesti je ukradena. No oni se svejedno uvoze sa svim važećim papirima, najčešće zahvaljujući nagodbi između vlasnika i "kradljivca", s ciljem da prevari osiguravajuće društvo.
U Albaniji se svaki Mercedes može legalno registrirati, bez ikakvih daljnjih provjera.
No unatoč svemu, Skadrom vlada neka pozitivna vibra. Ljudi su ljubazni i bezbrižni...
... a grad polako poprima vedriji i moderniji izgled. Ipak se nešto mijenja
Sljedeći (puno kraći) post: Drač i Tirana.
Post je objavljen 13.09.2007. u 22:00 sati.