Evo ovaj dan je počeo kao i svaki drugi. Ništa posebno, otiša u školu i dosađiva se, pa doma i mislih da neću na blog ni otić a kamoli napisat post danas, al eto Ines mi je rekla za nesreću koja se dogodila njenoj prijateljici i to me natjeralo da napišem ovaj post.
Često u životu govorimo da je sve nepošteno kad se neka tragedija dogodi i bijesni smo na život i na sve oko sebe, ali ipak trebamo shvatiti da nije život samo takav i samo nesretan.U životu ima puno sretnih trenutaka i događaja samo što nas oni nesretni puno više obuzmu i osijećaniji smo kad se oni dogode. Trebali bi naučiti više cijeniti dobre stvari u životu makar to bile neke male sitnice jer kasnije nam može biti žao što nismo ranije cijenili neke stvari ili neke osobe koliko smo trebali a možda je sad kasno za to i nekad jednostavno poželimo nekome reći puno toga što prije nismo jednostavno vidjeli, ali je kasno. Nemojmo tratiti vrijeme, kojeg nemamo, na gluposti i na loše trenutke nego naučimo cijeniti svaku sitnicu jer ta sitnica nekome znači sve. I nikad nemojte sebi reći da vam je najgore u životu jer to je možda i istina, ali istina s kojom će vam i biti gore. Zato rađe sagledajte sve greške i promijenite neke stvari u životu i pomozite drugima da nauče cijeniti više sretne trenutke i da se i oni promijene.
Nemojte sve ovo shvatiti depresivno nego se probudite iz takvog života i pogledajte ga drugim očima. Ne treba nikad zanemariti loše trenutke, samo im ne treba pridavati veliku važnost i dozvoliti da nas takve stvari umore.Kad smo sretni onda trebamo dati sve od sebe da nas taj osjećaj obuzme i da što više osoba oko nas bude sretno.
Znajte da uvijek utječete na nekoga i kad ste nesretni, i ta osoba je nesretna. Zato ako ne radi sebe, budimo sretni radi drugih.No znajte da je uvijek najbolje, ali ujedno i najteže biti sretan zbog sebe u takvim trenucima.
Evo za kraj jedna pjesma (za mene najljepša pjesma) koja vas može i raspoložit, a i rastužit.To je na vama...
Post je objavljen 13.09.2007. u 19:46 sati.