Evo....zeljela sam vam napisat postich...tek tako...
Nije se dogodilo nista posebno...bolje receno...dogada se nesto...osjecam to...ali isto tako osjecam i bespomocnost.....Zadnjih dana mi je lose...mozda ce se ova recenica ucinit cudnom onima koji sa mnom provode vrijeme...ali tako je...iza mog vjecnog osmijeha..krije se nesto..a ni sama neznam sta..Zapravo..i ja mislim da je sve u redu...dok ne dode onaj trenutak kad ostanem sama..odnosno u drustvu svojih misli...i neke tuzne pjesme.....Tad se dogodi...osjetim da mi nesto klizi niz obraz...a neznam zasto...zamuti mi se pogled...i kroz glavu mi prolazi sve sto se dogada sa mnom..i mojim zivotom...a neznam kako da se ubacim u taj film...i odigram tu glavnu ulogu...vidim da je scena losa...ali kako da je izmijenim...Ako cemo bit iskreni...imam lijep zivot..imam sve...ali osjecam da nesto od tog gubim...osjecam se kao da promatram taj svoj zivot...u tijelu nekog drugog...i da ne mogu utjecat na nista.....Zelim zaustavit to sta se dogada...zelim da se bude kao sto je...kao sto je bilo..ali mislim da ne mogu..Nesto ce se promijenit...zapravo...mijenja se.....Osjecaj koji je prije bio tu..odnosi koji su prije bili savrseni...i dovoljno snazni da ih nista ne slomi...sad lagano klize...tako sporo...da svaki njihov pokret boli..uzasno boli.....Znam da sve propada...iako me uvjeravaju da nije tako......I ja zelim to vjerovat...ali ne mogu...ne mogu kad osjecam da je mjesto na kojem je bila neka vrsta ljubavi...zamijenila hladnoca...da vise nema niceg....i da nas to gusi...Mozda pretjerujem...ali bojim se..bojim se sta ce bit...jer ne zelim da se nesto promijeni.....Tjesi me kad vidim neke ljude oko sebe..kad vidim svoju obitelj..koja je divna...kad vidim da imam zivot...imam...i ne zelim ga ispustit iz ruku.....Znam da nitko ne razumije ovo..mozda cak svi misle da sam paranoicna...ali mene plase ove moje suze....Danas me Sandro pitao sta mi je....sta da mu kazem...rekla sam mu da sam samo malo razdrazljiva..da su me pjesme rastuzile...ali znam da je to nesto vise.....No on ne razumije...kaze mi da ne placem...da razbijem nesto...napijem se.....ali ja nisam kao on...ne mogu...ne zelim zatvorit oci pred necim sto se dogada...ne da ne zelim....vec ne mogu...
I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do
And I've hurt myself by hurting you
Evo tekst jedne pjesme...koja me malo hrabri....
Theres a hero
If you look inside your heart
You dont have to be afraid
Of what you are
Theres an answer
If you reach into your soul
And the sorrow that you know
Will melt away
And then a hero comes along
With the strength to carry on
And you cast your fears aside
And you know you can survive
So when you feel like hope is gone
Look inside you and be strong
And youll finally see the truth
That a hero lies in you
Its a long road
When you face the world alone
No one reaches out a hand
For you to hold
You can find love
If you search within yourself
And the emptiness you felt
Will disappear
And then a hero comes along
With the strength to carry on
And you cast your fears aside
And you know you can survive
So when you feel like hope is gone
Look inside you and be strong
And youll finally see the truth
That a hero lies in you
Lord knows
Dreams are hard to follow
But dont let anyone
Tear them away, hey yeah
Hold on
There will be tomorrow
In time
Youll find the way
And then a hero comes along
With the strength to carry on
And you cast your fears aside
And you know you can survive
So when you feel like hope is gone
Look inside you and be strong
And youll finally see the truth
That a hero lies in you
Eto...pa vam pisem jos....VOLIM VAS
Post je objavljen 13.09.2007. u 16:58 sati.