Bio jedan mali dječak koji je imao je lošu narav. Otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan u ogradu.
Prvoga je dana dječak ukucao 37 čavala. Tijekom slijedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati čavle u ogradu.
Napokon je osvanuo dan u kojem dječak nije niti jedan čavao zabio u ogradu.
Otišao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.
Otac mu je tada rekao:
Svakoga dana kada uspiješ kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupaj po jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga je dana dječak bio u stanju kazati svom ocu da je izvadio sve čavle.
Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde.
Tada mu je rekao:
Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista.
Kada u bijesu kazes neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
Mozes čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju.
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
...ovaj tekst je pomalo čudan, ali potpuno se slažem sa svim napisanim riječima...sad kad sam se posvađala s prijateljem, sad znam da mi on nije bio pravi prijatelji da me on uopće ne cijeni...i to mu nikad neću oprostiti...to što je on napravio...MUŠKI SU SVINJE...zapamtite to cure...nadam se da će i vama otvoriti oči ovaj tekst kao što je i meni...sad tek vidim kako zapravo imam neke prave iskrene prijatelje i neke koji nisu ni pravi ni iskreni...puno pozdrava cijelom mom društvu iz vrtića...cure vi ste posebne...vi ste prave frendice...hvala vam na svemu...
Prijatelji su zaista vrlo rijedak dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podijele tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i uvijek im je srce otvoreno za tebe.
TI SI MOJA PRIJATELJICA I JA SAM TIME POČAŠĆENA.
Molim te, oprosti mi ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.
Za kraj: Jedna lijepa stvar u prijateljstvu je spoznaja kome možeš povjeriti tajnu.
(Alessandro Manzoni)
...da ne kažete da nismo ništa napisale u vezi škole...na početku nam je bilo teško...plakale smo jer se više uopće ne viđamo...sada je bolje...sprijateljile smo se sa ljudima iz razreda...pa nam je lakše...ali još se viđamo...i trudit ćemo se da nas srednja ne razdvoji....ne vjerujem da hoće...prejako je to prijateljstvo...šta bi ja bez Mirne....
hvala svima na komentarima...samo tako nastavite...pusssa od Mirne i Tene...mah mah...
Post je objavljen 13.09.2007. u 15:00 sati.