Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/sebipripadam

Marketing

Nadimci...

Uživam otići na blog kod Odmak i čitati o njenim doživljajima sa Josefine K. Čim počnem čitati njen post zaplovim u glavi... ovaj put našim brodom! Unaprijed znam - neće se moja priča ni približiti njenim briljantnim tekstovima ali, danas sam nekako poželila da sa svojih sjećanja skinem prašinu...Uplovim u poznatu valu! Doživim opet taj mir. Taj osjećaj da je vrijeme stalo! Da se ne miče! Jednom smo zaboravili koji je dan u tjednu i nitko na brodu se nije mogao sjetiti. Pokušavali smo izračunati kada smo krenuli, koliko smo dana već na moru... Ništa nije pomoglo! Takve odmore zauvjek pamtim! Možda zato jer su pravi! Ili zato što ih je tako malo! Kapetan i moj zakoniti (u istoj osobi) sjedi zavaljen na krmi broda. Zahtjeva apsolutni mir! Hvala mu! To je jedini način da utišamo djecu i prekinemo poznato... Mamaaaaaaaaaaaaaa, vidi me kako plivam! Vidi - ronim! Mamaaaaaaaaaaaaaaaaaa ulovio sam školjku! Dodaj mi vrećicu! Mamaaaaaaaaaaaaa kada će ručak? Gladni smo! Mamaaaaaaaaaaaaaa...
I onda muk, čuju se samo valovi...I disanje je preglasno, tišina para uši... Za ručak ono što se našlo u mriži! Ponosni kapetan vadi ribu iz siča. Ja je čistim s nogama u moru! Nitko me ne dira jer spremam ručak! Najvažniji posao na brodu! Misli mi i same otplove u nepoznatom pravcu! Gotovo se ne prepoznajem! Zaboravila sam da sam zaposlena! Prije nego što smo krenuli odlučila sam s mužem raspraviti o nekim problemima - a ne mogu se sjetiti što me je to toliko mučilo! Iza ručka popadamo, ulovi nas mala snaga, prevruće je za bilo kakvu aktivnost... Odmaramo se od prevelikog napora koje nam je prouzrokovalo hranjenje. U popodnevnim satima zakoniti zbroji sve uspjehe i padove naših sinova, sve nove vještine koje su uspjeli savladati na brodu i dijeli nadimke kao odlikovanja. Svečani je trenutak! Uzme veslo, položi ga starijem sinu na rame i imenuje ga Vitezom od argole! Mlađi se još mora iskazati u vožnji broda da bi ga dostigao. Tek je Vitez od macole! Navečer - kartanje! Nitko ne želi izgubiti! Igra se pretvara u rat! Poraženi peru suđe! Nedostaju mi te plovidbe! Sve češće su sjećanja, sve manje odmor o kom ja i muž već sanjamo! I kćer je nepravedno zakinuta za takva sjećanja! Za jedno ipak nije. Za nadimak! Dobila ga je po djelu mjesta na kom živimo - Lokvici! Nekad je ispred naše kuće bio bunar! To je njeno carstvo! Nažalost, sve je manje djece koja žive u tom carstvu! Samo uporno po njemu skakuće moja Cvita - Posljednji zmaj sa Lokvice!

Post je objavljen 13.09.2007. u 11:06 sati.