Razmišljajući o novom brendiranju (kako se to sada popularno kaže) grada Siska kao grada znanja, najvažnijim mi se činio (a danas još i više ) projekt koji je trebao dovesti do brzog otvaranja Sisačkog veleučilišta, koje bi trebalo biti samo prvi korak prema otvaranju Sisačkog sveučilišta. Da nije riječ ni o kakvoj tlapnji ili tek neosnovanom trabunjanju, razvidno je iz iskustava gradova slične veličine, a koja su projekte svojih sveučilišta već realizirala, a neki od njih intenzivno rade na osnivanju vlastitih sveučilišta. U svega par mjeseci gradonačelničkog mandata, snažno sam se koncentrirao na taj projekt zajedno sa kolegama iz gradskog poglavarstva, (neki drugi još intenzivnije na obaranje gradske ,legalno izabrane vlasti) i temeljni uvijeti za osnivanje veleučilišta su već bili pripremljeni. No, od svega ništa i umjesto da već dvije, ili barem jednu godinu imamo Sisačko veleučilište, Sisak je jedini grad u Hrvatskoj sa preko 30 000 stanovnika koji ga nema. Poticaj za ovaj post su mi napori kolege Mršića, da do kraja ovog desetljeća i Koprivnica postane sveušilišni grad! I vjerojatno hoće. A zašto ne?!
A zašto je taj projekt silno važan za grad Sisak:
1. Jer je projekt otvaranja novih sveučilišta, kao dio projekta podizanja opće razine obrazovanosti u Hrvatskoj, jedan od najvažnijih kojega već (barem deklaratorno) prepoznaju sve glavne političke stranke;
2. Jer Hrvatska ima upola manje visokoobrazovanih ljudi, nego EU i čak tri puta manja od SAD, u strukturi svojega stanovništva;
3. Jer su upravo visokoobrazovani ljudi (u bilo kojem području) generatori razvitka, njihova je produktivnost za dvadesetak puta! veće od produktivnosti NKV radnika;
4. Jer male zemlje i mali narodi u globalnoj utrci nemaju šanse, ako se ne pozicioniraju u nekoj niši znanja, o čemu svedoče brojni primjeri malih, uspješnih zemalja;
5. Jer taj proces (podiznja, a ja bih rekao udvostručenja broja visokoobrazovanih) nije moguće obaviti u kratkom vremenu (jednom mandatu vlade), skup je, zahtjeva odlučnu političku volju, vrhunsku organizaciju i stručnu administraciju i zato valja krenuti što prije. Drugi ne čekaju.
6. Sisak je vrlo zanimljivo pozicioniran (blizina milijunskog Zagreba sa obiljem, za naše prilike stručnjaka i znanstvenika) za otvaranje sveučilišta koje bi rasteretilo doista preglomazno Zagrebačko sveučilište;
7. Jer postoji i veliki privatni interes (i u zemlji i u inozemstvu) za takvu vrstu projekata, pa ni novac ne bi trebao predstavljati preveliki problem;
8. Jer je Sisak imao snažnu znanstveno-istraživačku bazu (stotinjak doktora i magistara znanosti) i dugu tradiciju visokoškolske nastave;
9. Jer su Sisak i Petrinja, jedinstvena konurbacijska cjelina, peta po broju stanovnika iza četiri regionalna središta, a i Petrinja ima dugu tradiciju visokog školstva;
10. Jer i posrnulo gospodarstvo sisačke regije ima i potrebu, a i snagu da podupre ovakav projekt.
Mogao bih nabrajati i druge razloge za podršku ovome projektu, koji bi iz temelja promijenio turobnu sliku Siska i regije i njihovo sve veće zaostajanje. No, ostaje problem i naša najveća slabost: Nema, naime, ljudi na vodećim pozicijama odlučivanja, koji bi to prepoznali kao važno, a kamoli imali znanja da realiziraju. Uostalom, niska obrazovna razina donosilaca odluka, stvar čini vrlo razuljivom.
Post je objavljen 13.09.2007. u 10:02 sati.