U onoj prastaroj, još kraljevskoj Jugoslaviji, djelovao je političar premazan svim mastima, Nikola Pašić. Imao je nekakvu stranku, radikale, te bio dugogodišnji nezamjenjivi ministar i predsjednik vlade, gadan tip. Kažu da se nabrao novaca da je strahota, a nije bilo dobro zamjeriti mu se. O njemu je kolalo mnoštvo anegdota i viceva.
U jednoj prilici gadno se posvađaše dva istaknuta člana njegove stranke, te je Pašić, kao predsjednik, morao presuditi. Primi prvoga, pozorno ga sasluša, i kaže mu:
- U pravu ste, gospodine!
Primi drugoga, sasluša i njega pažljivo, pa mu kaže:
- U pravu ste, gospodine!
Pašićev mladi sekretar bio je prisutan na oba sastanka, pa kada su ostali nasamo nije izdržao da ne izlane:
- Ali, gospodine predsedniče, kako ste mogli jednom da kažete kako je u pravu, i drugom da kažete kako je u pravu? To nema smisla!