Now that I've lost everything to you
you say you wanna start something new
and its breakin' my heart you're leavin'
baby i'm greivin'...
If you wanna leave
take good care
hope you find alot of nice things to wear
but then alot of nice things turn back out there...
(chorus)
oh, baby baby, its a wild world
its hard to get by
just to upon a smile...
oh baby, baby, its a wild world
i'll always remember you
like a child, girl...
now i've seen alot of what the world can do
and its breakin' my heart in two
cuz' i never wanna see you sad girl
don't be a bad girl...
now if you wanna leave take good care
i hope you make a lot of nice friends out there
just remember there's alotof bad, oh beware...
noćas sam beskrajno tužna...nakon dugo vremena lomi mi se srce... zbog prijateljstva...zbog onih koji odlaze i prišivaju mi toliki teret vruće krivnje koju ni suze ne mogu isplakati...ja se više ne mogu boriti...nisam jaka, a nisam ni sigurna da to želim, ne ako to donosi ovakve osjećaje...
i nisam sigurna dal više ikad u životu želim imati prijatelja, nikad više...toliko sam srca dala, toliko sebe uložila, da sam sad izgubljena, sad optužujem sebe i nimalo se ne volim...čak mi se čini da sam kriva zato što ne mogu čitati tuđe misli...zaista se loše osjećam u ovoj glavi..kad barem na tren nitko ne bi ništa očekivao od mene...
ne želim uspomene, ne želim sjećanja na te savršene trenutke, ne želim misliti...želim samo usputne stanice s usputnim "prijateljima"...ne želim više nikad nikog izgubiti, a to ću uspjeti jedino ako nikad nikoga nemam...
već dvoje...već dvoje...samo slažem pojedene šahovske figure...najbolje da svi odete, da me svi okrivite, da se riješim tog odjednom...
više nikad se ne želim ovako osjećati...nikad...
ne želim uspomene, da se bar mogu probuditi u nekom drugom životu...
zašto sam ja za sve kriva? zašto to svi kažete?zašto ja moram snositi cijeli teret?
najrađe bi pobjegla, vrištala, razbijala, bilo što, bilo što, a ne sjedila, plakala i gutala krivnju ko sad...
i sve što je napisano najradije bih izbrisala, ali neka ostane, da me sjeća...
i toliko mi je žao, toliko mi je žao, čini mi se da nikada neću prestati krvariti...
neke tuge su tolike da se ne mogu naći riječi kojim bi se opisale...samo mali dio je opipljiv, sve ono pravo ostaje skriveno...
toliko mi je žao...
Post je objavljen 13.09.2007. u 01:11 sati.