Pregled posta

Suvremene Feminističke Teorije

U posljednje vrijeme viđamo sve više slučajeva u javnosti u kojima se javljaju tako zvane „feministice“. Profesionalne feministice – bilo bi to bolje rečeno, ako se pita mene. Kroz pop kulturu; sve te serije, komedije, filmove i slično – dojam o feministicama i feminizmu koji sam dobila bio je vrlo loš. Feminizam je jadikovanje neudanih ružnih baba - usjedilica, koje mrze muškarce, a najviše ih mrze zato što ih niti jedan nije htio. Eto to je slika koju ljudi većinom imaju o feminizmu i feministicama.

Upisavši studij sociologije, najviše sam se zainteresirala za sociologiju roda. Sociologija roda je proučavanje socijalno oblikovanih muških i ženskih uloga, odnosno identiteta. Bez temeljitog poznavanja feminističke teorije nemoguće je proučavati ove razlike.

Stoga sam odlučila s vama podijeliti svoje bilješke s predavanja i one koje sam napravila čitajući knjigu G. Ritzera: Suvremena Sociologijska Teorija.



Što je zapravo feministička teorija ?

Feministička teorija usredotočena je na ženu na 3 načina.

Prvo. Početna točka i osnovni predmet istraživanja jesu situacije i iskustva žena u društvu.

Drugo. Ova teorija pokušava proučiti svijet s distinktivno povlaštenog stajališta o položaju žena u socijalnom svijetu.

Treće. Feministička teorija je kritička i aktivistička zato što se sa ženske pozicije trudi stvoriti bolji svijet za žene, a time, smatraju one, i za cijeli ljudski rod.

Ovo je sada već nešto, zar ne?

Nije mi cilj pisati o povijesti feminizma. Ovdje ja ponavljam za ispit – jasno ?

Krenimo dakle dalje.

Talcott Parsons je predstavnik funkcioanlizma i kao takav smatrao je kako sve društvene institucije imaju svrhu u društvu – poput obitelji, a razumijevanje te funkcije je zadaća sociologije. Smatrao je da bi obitelj mogla funkcionirati u njoj bi morala postojati podjela rada prema spolu u kojoj odrasli muškarci i žene imaju različite uloge. Muškarci koji povezuju obitelj se širi socijalnim sistemom moraju biti „instrumentalni“ u svojim orijentacijama, te stoga moraju pokazivati osobine prodornosti, ambicija i samokontrole. Žene, čiji je zadatak zapravo organizacija unutarnjeg funkcioniranja obitelji, podizanje i podržavanje djece i odraslih muškaraca, te stoga moraju biti „ekspresivne“, odnosno, blage, hraniteljice, one koje vole i emocionalno su otvorene. Ukoliko pak muškarci i žene u svojim obiteljskim orijentacijama i funkcijama postanu pretjerano slični – njihovo međusobno natjecanje razoriti će obiteljski život. Ovdje zapravo vidimo da je sociologija spolnih uloga bitno antifeministična po svojoj orijentaciji – što predstavlja možda najvažniji razlog neuključivanja feminizma u glavni tijek razvoja sociologije sve do 60-ih godina.

„Zašto o ženama ? “ i „Zašto je navedena situacija takva kakva jest?“

E tu slijedi zbrka !

Postoje tri odgovora na ova dva pitanja.

Prvi odgovor tvrdi da su položaji žena i žensko iskustvo u većini situacija različiti od položaja od položaja muškaraca u istim situacijama. Zbog toga, ovaj odgovor nazivamo Teorijom razlike.

Drugi odgovor tvrdi da ženina pozicija u mnogim situacijama nije samo različita nego je manje povoljna, pa čak i nejednaka u odnosu na položaj muškaraca. Govorimo zapravo o proučavanju prirode te nejednakosti. Zato se ova teorija naziva – Teorija nejednakosti.

Treći odgovor tvrdi da se situacija žena mora shvatiti u pojmovima izravnih odnosa moći muškaraca i žena. Žene su ugnjetavanje, ograničavane, ukalopljene, iskorištavane i zloupotrebljavane od muškaraca. Upravo zbog tih razloga, ova teorija se naziva Teorija ugnjetavanja.


Teorije o razlikama između rodova

Usredotočenje na razlike među rodovima manje značajan segment suvremenog feminizma. U okviru ovog pristupa postoje i istraživački dokumenti s nalazima o muško/ženskim razlikama koji su bitno utjecali na suvremeno feminističko razmišljanje. Osnovna tema u literaturi o razlikama među rodovima sadržana je u tvrdnji da je unutarnji psihički život žene – u najopćenitijem smislu – različit od muškog (op.a. - ha ! kao da to do sad nismo znali !)
U svojim osnovnim vrijednostima i interesima,
u svojim vrijednosnom prosuđivanju,
u konstruiranju motiva postignuća,
u literaturnoj kreativnosti,
u svojim seksualnim fantazijama,
u svom osjećaju identiteta,
u procesima osvještenosti i individualizacije, žene imaju različitu viziju i doprinos konstrukciji socijalne stvarnosti.

Druga nam pak tema konstatira da je sveukupno oblikovanje ženskih odnosa i ženskih iskustava distinktivno.

Žene se prema svojim biološkim potomcima odnose drugačije od muškaraca.

Dječaci i djevojčice se igraju na različite načine,

Odrasle se žene međusobno odnose specifično.

Konačno – ukupno životno iskustvo žena, od najranijeg djetinjstva pa sve do starosti, fundamentalno je različito od muškog.

Objašnjenja psiholoških i relacijskih razlika između žena i muškaraca uglavnom se mogu svrstati u tri osnovna tipa:

a) Biologijska objašnjenja
b) Institucionalna objašnjenja
c) Socijalno-psihologijska tumačenja


Teorija o nejednakosti između rodova

Postoje četiri teme o nejednakosti između rodova. Pa krenimo redom onda ! Samo hrabro !

1) Muškarci i žene nemaju samo različiti društveni položaj, nego su i nejednako locirani u društvu. Žene dobivaju manje materijalnih sredstava, imaju niži socijalni status, manju moć i manje mogućnosti samoaktualizacije od muškaraca koji se nalaze na istom socijalnom položaju – bez obzira da li se taj položaj osniva na klasi, rasi, zanimanju, etnicitetu , religiji, obrazovanju, nacionalnosti ili nekom drugom socijalno značajnom činiocu.
2) Ova nejednakost proizlazi iz organizacije društva, a ne iz neke bitne biološke razlike ili razlika između žena i muškaraca osnovanih na različitim odlikama ličnosti.
3) Tema svih teorijskih nejednakosti tvrdi da, iako se individualna ljudska bića mogu do izvjesne mjere razlikovati po svojim potencijalima i naslijeđu, ne postoji nikakav značajan obrazac prirodne varijacije koji bi bi razlikovao spolove ! Sva ljudska bića odlikuju se dubokom potrebom za slobodom, koja teži samoaktualizaciji koja ih usmjerava da se prilagode ograničenjima ili prilikama situacija u kojima se nalaze. Ako bi se tvrdilo da u tome postoji nejednakost između rodova, tada bi to bilo isto kao kada bi kazali da su žene s obzirom na svoju situaciju manje nadarene od muškaraca u realiziranju zajedničke potrebe muškaraca i žena za samoaktualizacijom.
4) Sve ove teorije samo afirmiraju činjenicu da se opća situacija može promijeniti.

Dvije glavne varijante suvremene feminističke teorije koje pokušavaju objasniti razlike između rodova o kojima se raspravlja su: liberalni feminizam i marksistički feminizam.

Liberalni Feminizam

Ovo je najprošireniji pristup unutar suvremenog ženskog pokreta u Americi – on predstavlja osnovu velikog dijela pisanja o ženskim karijerama, o jednakim obavezama oba roditelja i o potrebi za uvođenjem školovanja male djece koje se neće temeljiti na spolnim razlikama.
Liberalna feministička teorija objašnjava nejednakost između rodova : nejednakošću spolne podjele rada, postojanjem posebnih javnih i privatnih sfera socijalne stvarnosti spolova, primarnošću muškarca u javnoj, a žena u privatnoj sferi, kao i u sistemskoj socijalizaciji djece kako bi kasnije lako mogla zauzeti uloge i područja aktivnosti prikladne njihovim rodnim razlikama. Liberalni feministi ne vide neku posebnu vrijednost privatne sfere – osim što možda omogućava emotivnu otvorenost. Privatna sfera se sastoji od beskrajno ponavljajućih zahtijevanja, besmislenih, neplaćenih i podcjenjujućih zadataka, povezanih s kućanskim poslovima – briga o djeci i pružanje emocionalnih, praktičnih i seksualnih usluga odraslim muškarcima. Stvarne nagrade u socijalnom životu – novac, moć, status, sloboda, mogućnost napredovanja i vlastita vrijednost – omogućene su samo u javnom području. Sistem koji ograničavaju ženi pristup toj sferi, ograničava je zbog odgovornosti privatne sfere – izolirajući je u privatna domaćinstva, a njihove partnere oslobađa bilo kakve podjele svakodnevnih poslova u privatnoj sferi, pa stoga takav sistem proizvodi nejednakosti između rodova. Liberalni feministi naglašavaju da SEKSIZAM – ideologija koja se dijelom sastoji od predrasuda i diskriminacijskih praksa protiv žena, a dijelom od preuzetih pretpostavljenih stavova o „prirodnim“ razlikama između žena i muškaraca koje odgovaraju njihovim različitim socijalnim sudbinama. Upravo zbog seksizma, žene su od ranog djetinjstva ograničavane tako da mogu preuzeti svoje odrasle uloge i u njima „umanjujući“ svoje pune ljudske mogućnosti, pretvarati se da su manje inteligentna, ovisna, nesvjesno potištena bića, oblikovana ograničenjima i zahtjevima specificiranim ulogama svog roda.

Jessie Berbard u svojem djelu „Budućnost braka“ govori kako je s kulturnog aspekta, brak idealiziran kao sudbina i glavni povod ispunjenja žena; spoj blažene ljubavi za dom, a odgovornost i ograničenja za muškarce. Institucionalno – brak ojačava ulogu muža s autoritetom i slobodom, i svakako s muževljom obavezom da djeluje izvan okvira doma; brak kombinira ideju muškog autoriteta sa seksualnom nadmoći i muškom snagom; on određuje ženama da budu podložne, ovisne, „ispražnjene“ i u biti orijentirane k aktivnosti i dužnostima izoliranog domaćinstva.

Postoje 2 tipa braka: muški brak u kojem on misli da je ograničen, stiješen, dok zapravo uživa sve ono što norme određuje – autoritet, neovisnost i pravo na kućni, emocionalni i seksualni servis njegove žene. Postoji i ženski brak - u kojem ona afirmira kulturno vjerovanje o ispunjenju, dok zapravo iskustveno doživljava normativno ustanovljenu bespomoćnost i ovisnost, obavezu osiguravanja kućne, emocionalne, seksualne usluge, kao i postupno „umanjivanje“ nezavisnosti mlade osobe, kakva je bila prije udaje.

E sad slijedi nešto iznenađujuće – rezultat gore navedenog može se naći u podacima kojim se mjeri razina ljudskog stresa : udate žene, neovisno o tome koliko bile zadovoljne, i neoženjeni muškarci, neovisno o tome što misle o svojoj slobodi, na različitim izmjerima indikatora stresa zauzimaju najviša mjesta, uključujući lupanja srca, nesvjestice, glavobolje, noćne more, živčanih slomova . . .
S druge strane – neudate žene – bez obzira kakvu stigmu morale podnositi, kao i oženjeni muškarci – na indikatorima stresa zauzimaju vrlo niska mjesta.

Stoga je brak dobar za muškarce, a loš za žene i takva će se situacija i nadalje zadržati sve dok se parovi ne osjete dovoljno slobodnima da prevladaju institucionalna ograničenja i ne dogovore se o tipu braka koji najbolje odgovara njihovim individualnim osobinama i karakteristikama ličnosti.

Liberalni feministi smatraju da je idealni raspored rodova onaj u kojem svaka osoba sama odabire svoj životni stil, podesniji za nju ili njega, no tako da takav odabir bude prihvaćen i respektiran, bio to stil ponašanja kućedomaćice ili kućedomaćina, neudate žene koja ostvaruje karijeru ili stil života obitelji s 2 prihoda s djecom ili bez njih, stil života u heteroseksualnoj ili homoseksualnoj zajednici. Liberalne feministkinje smatraju da spomenuti ideal ojačava praksu slobode i jednakosti, koja je ključna za kulturu Amerike.


Post je objavljen 13.09.2007. u 07:30 sati.