TAMO GDJE SAM JA
TMINA BEZ SRAMA U SMRT ME VUČE
MUDROST ŽIVI,BOL JE PRISUTNA,PATNJA JAUČE
NESTALNI KORACI NESTAJU NETRAGOM
SVE NEKAKO UMIRE , ALI SA NADOM
NEIMNOVNE BOLI PONAVLJAJU SE UZASTOPNO
GRIMASE,JECAJI,TAKO IZGLEDAJU SJETNO
NE MOGU SE SJETITI TVOG IMENA
DUŠA MI JE BLAGA,NEMIRNA
PRELAZIM PREKO MOSTA ŽIVOTA
NESTALA JE ODAVNO UNIŠTENA LJEPOTA
OSTALO JE SAMO TUŽNO,TMURNO LICE
OSTALA SU SLOMLJENA KRILA OSTAVLJENE PTICE
SUNCE JE PUSTILO SVOJU KRVAVU SUZU...
ZEMLJU JE PREKRILO VIJEČNO SIVILO
O SREČO SI MI SLATKA BILA TADA...
OD MENE OSTADE SAMO PRAH SADA....
MISLIM DA SAM SE ZALJUBILA
NESRETNO OPET I OPET
MA VEČ MI JE GLUPO GOVORIT O TOME
AL ZNAM DA ČU PATIT
JEBIGA
BESMISLENO SE NADATI NEČEMU
IPAK MISLIM DA SE TREBA KATKAD TRGNUTI JER PREKRATAK NAM JE ŽIVOT
SREČA JE RELATIVNA..........
AL OPET TA JEBENA SUZA KOJU SUZDRŽAVAM SVAKI PUT U OKU......
ONA JE TU
ALI NEMA RAZLOGA
A DANAS TE NIKO NE KUŽI
I SVI MISLE DA SI FREAK
MOŽDA JA TO DOBRO PREKRIVAM SVOJOM CRNOM BLACK ODJEČOM
I NEKIM PONAŠANJEM
SVI TE JEBU DI STIGNU (NE DOSLOVCE )
Tužno lice mladog čovjeka,
srce mu slomljeno,
patit će dovijeka,
jer ludo je volio.
Ljubav slomi njega
i tuga izbrisa se,
dosta mu bi svega,
ode i ne vrati se.
Ni spomena o njem više,
kao da ga nikad nije bilo,
a samo je voljeti htio.
Sada njega nema više.
Točno su znali kada je kucnuo čas. Kolege su je posljednji puta pregledali, vidjeli da više ništa ne mogu napraviti, te ih ostavili da sami proborave posljednje trenutke. On je sjedio pored nje, bez ijedne riječi, držao je za ruku, a suze su mu se samo slijevale niz obraze.
Odjednom je ona izvukla ruku i pokretom ga pozvala da se uspravi. Začuđeno je ustao pitajući se što hoće. Pozvala ga je da dođe bliže. Stajao je uz krevet i nije mu bilo jasno jer je njezin prst pozivao da priđe još bliže. Napokon se prislonio uz rub kreveta.
Tako ga je držala kao što se ljudi u tramvaju pridržavaju za štangu, i tako je to trajalo otprilike dva sata. Njemu su suze presušile i netremice su se šutke gledali, a ona se neprekidno blago osmjehivala. Povremeno je sklapala oči, ostajući tako sve duže i duže, ali nije ispuštala što je zahvatila. Samo se pridržavala do posljednjeg časa, a onda joj je ruka klonula i sve je bilo gotovo.
RAZMISLI ........
KAD IZGBIŠ NEKOG .......
TEK TADA SHVATIŠ NEKE STVARI......
MOŽDA JE NAJBOLJE UMRIJETI MOŽDA - ŽIVJET
.......NA NAMA JE DA ODLUČIMO....
POZZZ SVENU.
Post je objavljen 12.09.2007. u 22:32 sati.