Uz redovito chatanje, tu i tamo me ulovi napad brige za fizičko zdravlje. Od razmišljanja o psihičkom sam davno odustala :-)). I tako sam prije neke 4 god, na chatu cendrala uzduž i poprijeko kako moram trčati. Jednostavno moram, sva sam spigana, nemam kondicije ni za penjanje štengama, kamoli ikaj drugo. Jedan od prisutnih chattera se ponudio praviti mi društvo.
To je bilo vruće ljeto '03 te smo trčali poslije ponoći :-)). Odnosno, on je trčao, a ja sam lipsala za njim. O čemu se radi? Naime, sad ću se besramno hvalisati, moj trčing chatter je šesterostruki prvak Hrvatske u trčanju. Pitate se zakaj je uopće predložio tako nekaj. Pa, po njegovim riječima, dobro chatam, a po mojima, voli kad žena puzi za njim :-)).
Koje su prednosti i mane trčanja sa chatterom. Prednost je u lakoći dogovora, mana da ne mogu markirati :-)). Da pokušam biti ozbiljna, koje su prednosti i mane trčanja sa atletičarom.
Osnovna prednost koju zapravo ne trebam spominjati, je ta da trčite s nekim tko zna sve o trčanju. Ima u nogama, ne želim ni pomisliti koliko pretrčanih mega/gigametara. Zatim, uvijek je raspoložen za trčanje, bez obzira kaj me treba dovlačiti do nasipa, a nositi s njega. Iduća prednost je samo za nickice; kad Vam padne mrak na oči i dosta Vam je svega, pogled na mrak dobro tijelo ispred vraća osmijeh na lice -blaženi smajlić-.
Eh sad, mane. Od one da ga je nemoguće dostići na bilokoji način, čak mu se ni približiti. No, time sam se pomirila odmah, prije početka, prije nego što sam saznala za njegove uspjehe. Ali, zna doći do, tja, sljedeće situacije.
Perpetuum mobile scena
Mjesto radnje: Savski nasip.
Vrijeme radnje: prečesto i predugo.
Daklem, trčim zadnjom snagom, sapi, slinom. Netko trči ispred mene, unatraške (!) trči i govori mi: «Zlic, Zlic, ulovi me, hajde, hajde, znam da ti to možeš.» Onda Vaša jadna, maltretirana, zlostavljana čak Zlic, Zlic izvuče posljedni atom tvrdoglavosti, to mi je jedino ostalo, i baca se na unatraške trčečeg bržeg. Pa me on lovi da se ne rastepem po nasipu :-)). Sam' se usudite smijati, razmislite dobro je l' trčite brže od mene :-)).
Digresija: Ovo Zlic bez a nije tipfeler, stvarno me zove Zlic, ponekad i Zljic :-)).
Na stranu moj trčing partner, trčanje po nasipu ima jednu golemu manu. Tu ne mislim na to da me svi živi i neživi vide kako se sramotim, nego na to da su svi, opet, živi i neživi, jednom trčali po nasipu. I to kako trčali :-)).
Svatko koga sam srela na putu do/od nasipa je nekoć trčao. Za one koji se ne snalaze u Zg, kratak opis mostova, tj. nasipa između njih. Radi se o tri mosta, Mostu mladosti (njime prolaze tramvaji 6, 7, i 8), iza njega je Most slobode (bestramvajni) te Jadranski most (7 i 14). Udaljenost između Mosta mladosti i Jadranskog mosta je 4 km. Pa su onda neki pretrčali tri puta od Mladosti do Jadranskog, tamo i natrag za 15 min. O čemu me obavještavaju dok sva krepana, nikakva plazim u krevetić ljubljeni. Tamo i natrag je 8 km. Puta tri je 24 km. 24 km/15 min = 96 km/h. Kako da ne :-)). Usput ću dodati da je svjetski rekord na 10.000 m 26 minuta i nekaj sitno sekundi, i to po atletskoj stazi. 20.000 m je 56 min i ostatak. Sve u svemu: Hic Rhodus, hic salta :-)).
Vjerujem da se svatko tko je rekreativno trčao, susretao sa sličnim biserima. Nevjerojatno je koliko ih ima :-)). Pošaljite ih sve na Olimpijske igre, zakaj ne bismo dobili medalje :-)). Kad sam trčing chatteru ispričala te lovačke priče, umro je od smijeha.
Za kraj, u pokušaju korisnosti, par savjeta. Ne, nisu savjeti moji, nego ih ukradoh :-)).
1.) Uvijek držite glavu uspravno. Koliko god da ste umorni, krepani, glava mora biti visoko. Time omogućujete dovoljno kisika svojim izmrcvarenim plućima.
2.) Kupujte tenisice za trčanje. Ima ih po sasvim povoljnim cijenama, jest da su ružne, ali ćete barem, kad Vam glava padne od umora, iz gađenja odmah dignuti pogled. Zašto trebaju biti tenisice baš za trčanje? Zbog unutrašnje obrade. Ovako ne ćete lijepiti blazinice po stopalima (poput mene) ili imati lijepe rane. (Poput dotičnog. Kako se više ne bavi ozbiljno atletikom, zaključio je da mu ne trebaju tenisice baš za trčanje. Velika greška :-)).)
3.) Trči se rukama, ne nogama. Ne tražite me objašnjenje, samo prenosim :-)).
4.) Kondicija. Tijelo se vrlo brzo i vrlo lako privikava na svaki jednoličan napor. Znači, ako trčite svakodnevno po 10, 20, 50, 100 km jednakim ritmom, bez obzira na svoju «kondiciju» zapuhat ćete se uza štenge. Treba mijenjati ritam trčanja. Svako toliko šprintati. To je još jedna prednost mog chattera. Tjera me na šprint, šmrc :-)). Kako ćete se Vi snaći, pokušajte :-)).
Vidimo se na nasipu :-)) ...
Ja sam ona polumrtva :-)) ...
Zlic, Zlic ulovi me :-)) ...
Post je objavljen 12.09.2007. u 21:59 sati.