Marketing
Nisam ti uspjela reci sve ono sto sam htjela... Ne, prekinuo si me tim svojim vrelim usnama i jednim jedinim pokretom tvoga tijela. Ne, nisam uspjela izgovoriti da se bojim svakog dana koji sa tobom zivim. Jer, stalno, u glavi je ona... A tebe nemam snage niti da krivim. Vise se ne brinem oko toga gdje si, s kim i kada. Brine me ovaj trenutak dok si sa mnom, to o kome mislis upravo sada? Jer, kada nisi ovdje ne mogu te tjerati da mislis o meni. Ali sada, ovaj trenutak dok me grlis, zelim znati tko mi je u sjeni? Ne, nisam ti uspjela priznati da ne vjerujem niti jednoj tvojoj rijeci. Sprijecio si me pogledom, dodirom i laznim pricama o sreci. Ponovno si se vratio na svoja pusta obecanja, a ja...ja sam slijepo u to uvjeravala sebe. I vec u sekundi kad si otisao, ja sam se bojala gdje si, strahovala tko je pored tebe. Ja sam zalila sto ti nisam uspjela reci da se toliko bojim da ti vise nije stalo. I plakala, kao i svake noci, jer mene u tebi ima premalo. Ne, nisam ti uspjela priznati da se bojim toga da ti odes, onako ponosno, bez ijedne rijeci. Jer tesko je glumiti srecu pored tebe, a nisam ti svu tugu uspjela reci.
Nocas plakat necu jer suze nisu grijeh, al' zapamti rijeci ove: VOLJET CU TE ZAUVIJEK! Nocas lažem sebe da dobro je bez tebe, al' srce tajnu krijem da nikad gore bilo nije
Uživala sam u prizoru tvog mrtvog, krvavog tijela..
Lice i tvoje modre usne obasjavala je mjesecina..
U mislima sam polako ubijala i zadnje osjećaje prema tebi..
Bila sam sretna što si odsutan..
Bila sam sretna što sam tvoju dušu predala Njemu...
Nisam mogla odgovarati za zločin..
Nije bilo "onih koji su vidjeli"..
...i tako zanesena ljepotom tvog modrog,
mrtvog lica obasjanog mjesecinom...primjetih..
primjetih da su se pomakle tvoje prokleto slatke usne..
nemir...strah...
i opet tvoje riječi...opet moja dvojba....
...istina ili slatka laž......?
......moja ili tvoja krv..?
Post je objavljen 12.09.2007. u 20:18 sati.