U zadnje vrijeme nema se nešto vremena, i to je dobro. Vidim i cujem od nekih reakcije na moje nepisanje o smrti Zorana Tadića. Naime nije mi cilj da od bloga napravim obituarij jer ... da parafraziram samog preminulog, "ritam života" nas šamara činjenicom da svaki dan netko vrijedan umre, na žalost.
Eto tako je i otišao još jedan bard hrvatske kinematografije. Ne budi lijen pročitao sam blogove nekolicine ljudi koji su nešto u spomen njemu napisali i svi zbog prirode ovakva načina pisanja iznašaju neke osobne dojmove ili kontakte koje su imali sa Zokijem. Na moju žalost ja se nisam mogao prisjetiti nikojeg takvog doživljaja, jedino bi mogao reći da kad se sjetim Tadića da mi padne jedan moj prijatelj koji "ne voli sprovode" i sljedom tog asocijativnog niza sjetim se i samog izvrsnog filma.
Sjetim se i pokojne Ene Begović koja je glumila u njegovu zadnjem filmu, "Treća žena" koji je klasičan rekli bi inglezi tribute to Zorana ka film noiru ("The third man", režija Carol Reed dok glumi Orson Welles). Svakako se sjetim i filma "Ne daj se Floki",a tu su još i "Kasinska 6", "Orao"i tako još petnasetak filmova. Svakako ostavio nam je u amanet jednu impresivnu filmografiju i na tome mu hvala.
Laka mu zemlja.
Post je objavljen 12.09.2007. u 23:59 sati.