Danas nemam inspiracije...a ipak,piše mi se...
Da pišem o tome kako sam baš ja ta osoba koju svi pitaju koliko je sati,kuda ide koji vlak,bus,tramvaj...gdje je javni bilježnik,banka,nsb...
Ili o tome kako svi vječno kasne...samo ja uvijek,dolazim i prerano?
Ili da pišem o ovom svom prijatelju koji to nije...
Ili o nečem predivnom što mi je nekidan rekao moj najdraži...heh,to je lijepo,ali ću to ipak zadržati za sebe...
Očito me svi vide kao pristupačnu osobu....ili kao info pult...jel imam natpis na leđima možda takav?pitajte što god ne znate...ili znam sve rasporede autobusa,vlakova,kartu grada,uvijek sam i svima na usluzi?jer broj upita raznoraznih je barem 3 dnevno...
A svi kasne...zašto dovraga svi kasne?u zadnje vrijeme,kad se dogovaram sa nekime nešto,kažem da se nalazimo desetak minuta ranije nego što mislim doći...čisto zato da ih ne čekam pola sata već desetak minuta...jel to odraz nepoštivanja?bezobrazluk?ili jednostavno nesposobnost upravljanja vlastitim vremenom?jel i vi tako kasnite?
A prijatelj...hm,progovorili smo još nekoliko rečenica...izjavio je da se ne ljuti,samo da ga pustim na miru...heh,pustila sam ga...u miru za sve vijekove...što ću mu ja,svoje sam napravila,ispričala se,pokušala sve izgladiti...rekla da mi fale naša klafranja,da ne želim ostati bez frenda zbog glupe svađe...a on je na to samo rekao...da ga pustim na miru...e,pa dobro,puštam te...
Svejedno,povremeno se ulovim kako čekam da mi se javi na netu,kad smo oboje online...valjda će i to proči...
A moj najdraži...raspekmezio me neki dan...i to tako,da sam se rastopila cijela...heh,ima i u njemu romantike...
Eto,o svemu ponešto,a sve skupa ništa pametno...neki drugi puta ću pametno...ako ja to uopće mogu...kad me neće boljeti glava cijeli dan i kad neću biti mrtva umorna nakon cijelodnevnog jurcanja...
pozdrav
Post je objavljen 12.09.2007. u 19:32 sati.