Kad sam krenula na GO ovo ljeto obećala sam sebi da neću pustiti suze niti uzdaha vezano uz naš problem neplodnosti. Mislim da sam dobrim dijelom to i uspjela. Suzu nisam pustila, možda sam koji puta uzdahnula i koji puta spomenula našu djecu.
Baš danas sam odlučila pohvaliti sebe kako mi dobro ide. Pomirila sam se time da moram piti KK tablete. Pomirila sam se da su radovi u KBC-u. Pomirila sam se s činjenicom da radovi nisu bili gotovi do rujna i da se moram javiti poslje petnaestog na dogovor.
Zašto onda suze?!
Pa zato što sam saznala da će se radovi još produžiti. Plakala sam kao malo djete kojemu su upravo rekli da Djed Mraz ne postoji.
U kojem izvrnutom svijetu živim. Plačem jer ne mogu ići u postupak koji se sastoji od brda inekcija koje ću morati dobiti, od divljanja hormona koji će me izluditi, od bolne punkcije i živčanih dva tjedna čekanja na rezultat.
Post je objavljen 12.09.2007. u 18:21 sati.