Vec dugo nisam posvetio ni trenutak ovome blogu.
Nemam bas neke inspiracije.
Iskreno, koga briga uopce. NIje li tako?
U zadnje vrijeme uglvanom sam na myspace-u gdje sam opet otvorio profil.
Dosta obilazim i ljude na DeviantArt-u.
Danas sam bacio pogled na Deviant moje prijateljice i kolegice.
Napisala/opisala je jedan kratak put u proslost koji je potaknuo miris svjeze pokosene trave. Kaze - bijasmo djeca, igrasmo se i smijasmo. I sada smo djeca, samo se vise ne igramo te se manje smijemo.
Interesantno, ali uzasno jadno.
Zao mi je onoga tko ne zna zivot igrati kao igru bez pravila.
Ne govorim o odbacivanju odgovornosti i normi i opcenito pravila ponasanja vec govorim o zivljenju zivota s osmijehom na licu, o setnji uz obalu u ritmu dvokoraka, o skakutanju sa stijene na stijenu, o donosenju vaznih poslovnih dogovora uz salu..
Zar je to tako tesko?
WE WILL NOT SURRENDER !
Zivot i godine nose promijene. Temeljite i radikalne promijene u nasim zivotima nesto su uobicajeno. Teski trenutci takodjer su uobicajeni kao i razno razne brige koje muce sve ljude razne dobi.
Ali zivot je igra! Igraj ga!
Zivot je smijeh! Smij se!
Zivot je sreca! Zgrabi je !
Poruka mojoj kolegici glasi - sjecanja su lijepa, ali ne znaci da su lijepi trenutci stvar proslosti !
Zivot je sada.
Ne jucer. Jucer je proslo. Ono sutra tek ce doci i ne mozes puno napraviti za sutra, ali mozes za danas!
Live your life today. Never surrender.
Post je objavljen 12.09.2007. u 17:45 sati.