Zbigniew Herbert
Kokoš
Kokoš je najbolji primjer čemu vodi blizak suživot s ljudima. Posve je izgubila ptičju lakoću i glasanje. Rep strši iznad velike trtice kao prevelik neukusan šešir. Njezini rijetki trenuci zanosa, kad stoji na jednoj nozi i zatvara okrugle oči opnastim kapcima, potresno su užasni. I još ta parodija pjeva, priklano pjevanje nad stvari neopisivo smiješnom: okruglim, bijelim, prljavim jajetom.
Kokoš podsjeća na neke pjesnike.
Post je objavljen 12.09.2007. u 13:23 sati.