Marketing
foto - ledynada
Kao more nemirno
I vjetar sa sjevera...
Kao praznina što razara
I nedorecene rijeci u nama...
Kao šutnja morskih sirena
I grc na usnama
U kojem plamen spava...
Kao samotni val na pucini
Luta moja sjena...
Nema pogleda...
Nema dodira...
Tišina me obavija na klupi
Na kojoj sjedim u zagrljaju uspomena.
Planina iznad grada donosi kišu...
No presahli su potoci u mojim ocima...
U crkvi Svetog Marka rastirem misli
I molim oproštaj za grijeh koji nisam pocinila...
Cuju li me Bogovi.?..
Cuješ li me ti..?..
Možeš li mi pokloniti noć u svitanju novih nada..?..
Noć zaborava i noć uspomena
Noć moga grijeha u mislima...
Samo vjetar odgovara sa Biokova...
Samo tišina...
Samo jauk u mojim grudima odzvanja...
Kako reci da obris prošlosti ne postoji u mislima, kada se gušim svakim danom sve više želeci udahnuti još jedno novo svitanje nade... Kako isplesti kosu sa grebena koju su valovi zapleli i napustiti pjesmu sirena od kojih se ne možeš otrgnuti...
Nada 11.09.2007
Post je objavljen 12.09.2007. u 12:51 sati.