
Trebalo mi je dugo, ali shvatila sam – ja sabotiram samu sebe.
Imate li ikad taj osjećaj? Stvari vam idu dobro u životu (čak bolje nego ikad), ali i dalje tražite one loše stvari. Koliko sam shvatila… ja to radim stalno.
Ne mogu se prepustiti i uživati i lijepim trenucima nego se stalno bojim i mislim na one loše stvari.
I time si upropastim ove trenutne lijepe.
Npr. Napokon se sretnete nekog koga ste silno željeli vidjeti i umjesto da uživate, stalno mislite na to kako će taj susuret završiti i čeka vas oproštaj.
Ili imate još nekoliko tjedana praznika /godišnjeg i umjesto da ga iskoristite na najbolji mogući način cvilite kako će uskoro završiti i morat ćete se vratiti na posao/faks.
Ja to radim. Stalno.
Moram naučiti gledati svijet kroz pinky naočale jer ću dobiti čir na želucu, slabe živce i ne znam što sve. U zadnje vrijeme sam zaboravljala jesti i kad sam mogla skinuti hlače bez da ih otkopčam , shvatila sam da moram barem to popraviti.
E sad.. da barem postoji neka magična pilula ili knjiga koja će mi pomoći da preko noći promijenim svoje poglede na svijet. Ali nažalost, ne ide to tako.
Svako malo vidim neku lošu stvar koja potkopa onu dobru.
U zadnje vrijeme mi umijeće življenja stvarno ne ide od ruke (rekao bi moj prijatelj ''izgorio ti je software'' ), ali nadam se da je to samo privremeno…
Post je objavljen 12.09.2007. u 12:44 sati.