Marketing
. . . J e S e N . . .
Našao sam ju uprljanu krvlju,
praznog pogleda u sliku koju je čuvala kao djevojčica,
kao onog dana kada je sve počelo.
Poput ranjenih divljih životinja koje traže utočište,
okrećemo se tražeći jedno drugo,
tražimo ono što je davno izgubljrno...
uživamo u ranjivosti...
početak kraja!
Događaji- prošlost, usporedbe sa realnosti. Ako ne uspijemo kopamo po njoj tražeći odgovore koje ne nalazimo. Bliži se odlazak iz moje sobe, malo je teško, jer u njoj se nalaze sve moje misli, radnje, stvari i osjećaji. Moralo je proći cijelo ljeto da bi se tek sada (ne znam kako) osjećala bolje? Jesen- rastanci! Jesen... sada- najljepše doba za jahanje a ubrzo idem. Ne mogu zamisliti da ih neću viđati često, moje prijatelje s farme... kraljicu Vilu&company. Nastavljam živjeti sama kao do sada, nema stvarni osoba koje će primijetiti način kojim sam se kretala.
Dvoje najbolji prijatelja s kojima sam zahladila odnose radi njihove krivnje skužili su i to je samo početak. No jedan prijatelj me još nije razočarao, nadam se da će tako i ostati. Sinoć, dok sam čitala mail od jednog, zapravo iznenadilo me što se uopće javio nakon toliko dugo mjeseci? Slabo sam ga viđala, otišli smo na različite puteve. Dok sam bila na pripremama vozeći se u tramvaju vidjela sam ga. Srce je kucalo toliko da sam zaboravila na sve, ali sutradan je bilo isto. On je mislio da smo postali prijatelji s vremena na vrijeme, a ja sam željela da budemo baš prijatelji i rekao je da sam u pravu. Pružit ću mu drugu priliku, no napisala sam “...ako ti dam "drugu priliku", molim te nemoj da bude opet ovoliko bolno, povrijedit ćeš me jako! Na tebi je da odlučiš!” Činila sam sranja sebi po prvi put u životu, onako povrijeđena s više strana nisam si mogla pomoći. No sada su ožiljci nestali, malo morske vode & druženja, zajebancije, komiranja s prijateljicama dobro dođe. Istinita je ona da nas male geste mogu “vratiti” među žive.
Post je objavljen 11.09.2007. u 22:21 sati.