išla ja jutros na svoj faks...
nakon... 5 godina... niš se nije promijenilo...
tj. pardon, gđa. iz referade se zdebljala... nije joj to poboljšalo narav...
al, ne ovo trebam pravilno ispričat... onak, od početka...
daklem...
došla ja na faks u 15 do 10, budući referada za upis radi od 10 do 12...
za studente, that is...
gđa. radi normalnih 8 sati...
al studente valjda nemre istrpit duže od 2 sata dnevno, and there you have it...
već je bilo 5 ljudi ispred mene...
sve same mlađahne studentice, tj. cure do nekih 21 god...
klinke... rekli bi neki... al ne i ja...
točno u 10h gđa. je otvorila vrata i počela primat stranke...
odmah mi je bilo jasno zakaj nitko nije ni pokušao pokucat koju minutu ranije...
očito već uhodana praksa...
neš novo za mene...
mi smo kucali...
u 10 i 5 došla sam na red...
da, dobro sam napisala - u 10 i 5...
mislim da je svakom iole pametnom čitatelju jasno da gđa. voli rješavat stranke po kratkom postupku...
kolegica ( iz firme, a i s faksa, dakle dupla kolegica ) me prije nego sam ušla opomenula da budem smirena i oduzela mi kišobran...
mjere predostrožnosti valjda...
navodno sam grintala nekaj protiv gđe. ...
ulazim...
velim: dobar dan, ja sam prvi put upisala 1998 i ja bi sad nastavila faks!
pružam index...
gđa. (ne pogledavši me): samo malo, printam nešto!
papiri izlaze iz printera...
gđa. ih uzima i klama...
još papira izlazi iz printera...
gđa. i njih uzima i klama...
moji nožni prsti se počinju grčit...
na usnama mi titra samo nagovještaj osmjeha...
iz očiju mi sijevaju munje...
serem, nemam pojma kakav sam imala izraz lica, al mora da je bio jeben, jer gđa. nastavlja na sljedeći način:
izvolite!
šok i nevjerica ( u mojoj glavi, opet, nemam pojma jel mi se vidjelo na faci... ): ja bi nastavila faks!
pružam index: ove ispite sam dala, kaj mi se od toga prizna?
koju godinu mogu upisat?
koje dokumente trebam?
koliko novaca moram uplatit i do kad?
kad mogu počet davat ispite? ( ovo zadnje je bilo jako nadobudno od mene - jako sam ponosna zbog toga! )
gđa.: priznaju vam se ovi, ovi i ovi ispiti!
možete upisat ostatak ispita iz prve godine!
trebate te, te i te obrasce, koje možete kupiti tu i tu!
novaca toliko, rok vam je do tad!
e sad najsmješnija stvar... iz usta gđe. izlazi savjet! da, tako je, savjet: al nemojte čekati do kraja roka za uplatu, uplatite što prije i upišite se, jer ćemo imati gužvu u 10 i 11 mjesecu!
i još: možete počet davati ispite odmah u 10 mjesecu u dogovoru s profesorom!
pruža mi index i popis predmeta...
ja ga uzimam i bespoštedno dodajem: još jedno pitanje: promjenila sam prezime, koje dokumente trebam priložiti?
gđa. ne posustaje u svojem povjesnom obraćanju: te i te dokumente!
hvala i doviđenja!
okrećem se i izlazim kroz otvorena vrata...
dok prolazim pored povećeg niza stranaka koje čekaju na red za svoj šalterski obračun s gđom. prate me njihovi pogledi...
začuđenje i nevjericu čitam na njihovim licima...
a bila je i pokoja obješena vilica...
naime... već sam spomenula da su vrata ureda bila otvorena...
svaka riječ i ton glasa, kao i činjenica da sam bila "na šalteru" 5 puta duže od svih prethodnih stranaka...
a pod prethodnih mislim otkad je gđa. počela raditi u referadi!
dakle, cijelu moju interakciju su čuli svi u hodniku...
da, tako je!
ja sam car svojeg faksa!
Post je objavljen 11.09.2007. u 22:12 sati.