- Čudne li žene – pomislio je Hazdrubal kada mu je Divna obznanila da je jedino čitanje za vrijeme seksualnog čina može dovesti do orgazma.
- Ja da joj čitam? – nastavio je Hazdrubal svoj solilokvij – ja, koji sam u čitavom svom životu pročitao samo jednu knjigu, «Čudnovate zgode šegrta Hlapića». Istina, pročitao sam je dva puta ali, da nisam, još onda u 3. srednje, opalio Gitu, imenjakinju Hlapićeve ljubovce, sumnjam da bi se sjećao ičega. Jebo je intelektualac!
Ipak, nesvakidašnji zahtjev nije ga pokolebao u nakani da joj se uvali među noge. Već mjesecima bio je suha kurca i bio je spreman i knjigu joj napisati a ne samo čitati ako je to uvjet da se domogne zericu vlage.
Tehnička strana samog «događaja» bila je iznenađujuće jednostavna. Divna ga je uvela u svoju malenu, samačku sobicu do vrha ispunjenu knjigama i pustila ga da sam izabere među stotinama svezaka koje su se besramno kočoperile na policama. Hazdrubal o knjigama nije znao ništa pa je odabrao prvu na koju mu je pao pogled. «Zločin i kazna» F.M. Dostojevskog u lijepo uvezenoj crvenoj koži.
Nakon odrađene predigre, Hazdrubal je Divni prišao s leđa a knjigu, nasumce otvorenu na 46. stranici, položio sa lijeve strane Divninih bedara
.
- Ne, ne tako. Moram je fizički osjetiti. Jedino tako je ispravno. Ajde, stavi mi je na leđa.
Onako napaljen, Hazdrubal nije razmišljao ni trena, nego je postupio po Divninoj uputi. Položio je knjigu na Divnina leđa, oštro ušao u nju i počeo taslačiti, ispočetka polako a onda sve brže i brže. Kako je uzbuđenje raslo a ritam ubrzavao, knjiga je sve češće padala s Divninih leđa. Ipak, Hazdrubal se nekako snašao, lijevom rukom pridržavao je knjigu, a desnom je držao Divnin bok snažno je nabadajući. Sve vrijeme, čitao je gotovo ujednačenim, lirskim recitalom. Ipak, kako se sasvim izgledni vrhunac primicao, počeo je sve teže disati, trokirao je i prekidao rečenice životinjskim urlicima.
- Nesretni Marmeladov skončao ….je….arhg…kćer Sonja….bludnica a ne heroj….
Divna ga je oštro upozorila da je tako nepovezano čitanje neće dovesti do orgazma ali bilo je prekasno. Hazdrubal je svršio štrcajući spermaflex na 46. stranici, upravo tamo gdje Rodion Raskolnjikov razmišlja kako pomoći Marmeladovima nakon tragične smrti oca hranitelja. Sperma se slijevala prema Sonji (na dnu stranice) zbog čega se Hazdrubal osjećao kao da je okaljao njenu čast. Divna ništa nije rekla ali njezin pogled upućen Hazdrubalu dok je ovaj napuštao stan, govorio je da od ovog jebača nikad neće biti ozbiljnog čitača.
Hazdrubal je Divnu ponovno sreo 3 godine kasnije u kvartovskom kafiću gdje je, nehajno oslonjena o šank ispijala neko šareno, žensko piće. I sam je bio već dobrano pijan pa mu je sasvim logično zvučalo uputiti joj upravo ovakve riječi:
- E stara, reci…jel' se još šibaš samo s knjigom na leđima ili se u međuvremenu nešto promijenilo?
Divna nije zbunilo ovo prostačko pitanje. Pogledala ga je, nasmijala se, otpila gutljaj i lakonski uzvratila:
- Jest. Ponešto se promijenilo ali …da, knjige i dalje volim. A ti, čitaš li što? Hazdrubal je prečuo njezino pitanje i nastavio:
- A da? A što je novo?
- Dođi k meni i provjeri.
Nije trebalo dva puta reći. Ispio je svoje piće, skupio kaput i Divnu pa zajedno krenuše njezinoj kući.
Sobica nije bila kao nekad. Slika sobe koju je imao u glavi odudarala je od sobe u koju je upravo ušao. Nije riječ samo o tome da je sada bilo puno više knjiga. Sve je izgledalo….jednostavno drugačije. Hazdrubal se nije puno zamarao ovom perifernom mišlju, zaključio je da je na njegovu percepciju vjerojatno utjecao protok vremena u kojem mu i nije išlo najbolje.
- Postupak znaš – Divna je prekinula tijek njegovih misli. Knjigu odaberi sam.
Dok je tako gledao nepregledno mnoštvo svakojakih knjiga, Hazdrubalu se učinilo zgodnim odabrati istu onu knjigu koja mu je prije tri godine omogućila nesvakidašnji orgazam. «Zločin i kaznu» našao je lako, u kompletu sa ostalim djelima obučenim crvenom kožom.
Kada se okrenuo prema krevetu, tražeći pogledom Divnu, ova je već četveronoške ležala na krevetu željno ga iščekujući.
- Ajde brzo, preskoči predigru.
- Ni ovo još nisam čuo – mislio je u sebi Hazdrubal – žena koja odbija predigru? Međutim, nije se bunio. Sam pogled na Divnino jedro tijelo izazvao je erekciju.
Žurno se skinuo, prišao Divni, knjigu položio na leđa, nasumce je otvorio i snažno ušao u nju. A onda je počeo čitati.
Svakom izgovorenom rečenicom, Divna je bivala sve uzbuđenija i razigranija, knjiga je lagano poigravala na njezinim leđima ali Hazdrubal je već znao tehniku. Svršio je odmah nakon Divne u mislima sa sjekirom koja se babi lihvarici kočoperila posred naborane ćelenke.
Hazdrubal se samo prevalio na stranu, na trenutak sklopio oči a onda posegnuo sa cigaretom. Smješkao se misleći na taj kliše kako je cigareta najslađa upravo nakon dobrog seksa.
«Je li ovo dobar seks? Svakako je neuobičajen»
Divna je ustala, pogledala ga zahvalno (barem je on tako protumačio njezin pogled) izašla iz sobe, čuo je kako nešto prevrće u susjednoj prostoriji a onda je opet bila tu, na vratima, smješkala se s rukama položenim na leđima. Možda neki poklon, neko novo iznenađenje – mislio je Hazdrubal dok je otpuhivao zadnje dimove cigarete.
- Nego, rekla si da se nešto promijenilo, da tvoj ..khm..fetiš više nije isti? Meni se čini da je sve isto kao nekada.
- Samo ti se čini – odgovorila je Divna dok je, visoko iznad glave, podizala sjekiru.
I dok mu se sječivo, kao u usporenom filmu približavalo glavi, Hazdrubal je pomislio kako ova sjekira nije ni nalik onoj Rodionovoj i to mu se učinilo tako neprilično.
- Vidiš dragi, promijenilo se to da mi je pun kurac vas jebača koji nikad knjige niste pročitali pa sam odlučila, kako bi vam ponešto i ostalo u glavi, učiniti ono što ste mi upravo pročitali tijekom jebačine. Eto, tebi je u glavi ostala….sjekira. Bad luck. Da si mene pitao, čitao bi mi Malog Princa.
Sve to Divna je izgovorila u dahu želeći da Hazdrubal, prije nego ispusti dušu, shvati razloge svoje zle kobi. Staklasti pogled njegovih očiju govorio joj je da je zakasnila.
- Prokletstvo – tiho je zaječala Divna dok je rezignirana napuštala sobu – ništa ne mogu korektno napraviti do kraja.
Post je objavljen 11.09.2007. u 13:22 sati.