Priznajem to sebi iskreno,
da ću letjeti sa hrabrima ja...
I vjetar okreće, na hridi nosi me
i sad sve jasnije vidim, vrijeme je istine...
Leti do snova, daleko,
ne daj da ti sreća dirne dno...
leti do snova, daleko,
pusti da nas nose zajedno, zajedno...
I sve što sam bila, nestalo,
jer se nebo igra tako opasno...
i nju sam, niti tuge, samo sanjala,
nek' vjetar lomi krila, sreća ide do kraja...
"No nijedan čovjek nije samo on sam, on je i jedinstvena , posve osobita, u svakom slučaju važna i neobična točka gdje se križaju svjetske pojave, samo jednom tako i nikada više. Zato je važna priča svakog čovjeka, vječna , božanska, zato je svaki čovjek, dok nekako živi i ispunjava želju prirode, divan i vrijedan svake pozornosti.
Život svakog čovjeka je put k sebi samome, pokušaj puta, nagovještaj neke staze. Nijedan čovjek nije nikada bio sasvim on sam; no svatko teži za tim da to postane, jedan sumorno, drugi svjetlije, svatko kako zna. "
Post je objavljen 11.09.2007. u 11:06 sati.