Pregled posta

idealan dar za rođendan

- revitalizirani post od 11.9.2007.

Ugodno sam se iznenadio ušavši u prostranu dvoranu i vidjevši da pred dvadesetak šaltera nema nikoga. Iza drvenih pregrada virile su samo glave službenika. Učas ću biti gotov! - obradovao sam se. Prvo sam otišao na šalter IFORMACIJE i zapitao gdje se trebam javiti.

– Šalter broj šest – ljubazno me je uputio mlađi službenik.

Otišao sam do šaltera s brojem šest i obratio se starijoj ženskoj osobi koja je prekinula rješavanje križaljke.

– Gdje vam je ceduljica? – zapitala je.
– Kakva ceduljica?
– Slip s brojem koji kazuje koji ste na redu.
– Kako – koji sam? Pa nema nikoga ispred mene.
– Da, ali modernizirali smo poslovanje – pokazala je prstom na spravu pored ulaza. – Morate uzeti slip, papirić s brojem koji kazuje koji ste po redu…

Ajde, dobro. Otišao sam do ulaza, proučio malu tablu s uputama, stisnuo jedan od ponuđenih pet gumbi i iz mašine je iscurio papirić s brojem. Otrgnuo sam ga i vratio se šalteru broj šest.

– Tko vas je meni poslao? – zapitala je razdražljivo.

Rekoh, poslali su me sa šaltera INFORMACIJE.
– Onaj kreten! – zapjenila se. – Pojma on nema! Trebate otići na šalter broj dvanaest!

A tako! Otišao sam do šaltera s brojem dvanaest. Ondje je neka babetina, nemam druge riječi za to na što sam naišao, rasprostrla gomilu papira pred sobom i telefonirala. Pristojno sam čekao da završi, ali ona nikako. Jednom rukom je pridržavala slušalicu, a drugom zaklonila usta i mikrofon da se ne čuje što potiho mrmlja, ali je do mene ipak povremeno dopiralo po nekoliko riječi: "…kuhala sam sarmu… a ona, trebala si je vidjeti! S viklerima!… I Miroslav je bio… djeca su išla s nama… naravno da me ni najmanje ne dira što ta krava trubi naokolo…" I slično. No počelo ju je živcirati što stojim postrance i promatram je. Nakon desetak minuta je na trenutak prekrila mikrofon rukom i osorno me zapitala:
- Mene trebate?

Smireno sam odgovorio:
– Da.
– Koji ste broj?
– Kakav broj?
– Broj sa slipa. Trebate imati potvrdu da ste na redu.
– Ali maloprije su me ovdje poslali sa šaltera broj šest! Ondje sam ostavio ceduljicu s brojem.
– Pa da, ondje ste ostavili! Ali za šalter broj dvanaest treba drugi broj. Modernizirali smo poslovanje, nema više preguravanja preko reda. Svatko kad uđe treba uzeti broj…

Ajde, dobro. Otišao sam do ulaza, ponovo proučio upute i vratio se s novom ceduljicom na kojoj je bio broj B185. Babetina je i dalje telefonirala.

– Evo me - rekoh.
– Nemojte me prekidati! – sikne ona. – Vidite da sam zauzeta! Pričekajte da pozovem Vaš broj! – prstom je pokazala na crni displej koji je visio iznad šaltera, a na kojem je pisalo B184.

Naslonio sam se laktom na rub šaltera i gledao je ni metar i pol udaljenu. Svjesna da je promatram ograničila se na to da govori u mikrofon samo: "Aha… aha… i ja tako mislim… da, da… Ma nemoj?!", ali je zažarenost s kojom je slušala pokazivala da je riječ o nekoj izuzetno zanimljivoj priči.

Koga vraga da poduzmem? Ona treba samo pogledati u kompjutor, isprintati jednu potvrdu, zaštambiljati je, potpisati i predati mi je. Sve zajedno, ne više od dvije minute. A meni je auto ostao parkiran napola na pješačkom prelazu, svakog trenutka može naići pauk i odnijeti ga. I tada sam se sjetio svog švicarskog nožića.

Djevojke i žene, kad god ne znate što bi kupile za rođendan svom momku ili suprugu, bratu ili prijatelju, ne možete pogriješiti ako ga darujete švicarskim vojničkim džepnim nožićem. Swiss army knife. Svaki pravi muškarac mora to imati pri sebi, kao i prezervativ. Unutar karakteristične crvene drške krije se mnoštvo oruđa. Moj ima veliku oštricu i malu oštricu, otvarač za konzerve s velikim odvijačem i otvarač za pivske čepove s malim odvijačem, vadičep za flaše, pincetu, čačkalicu, križni odvijač, šilo, pilu, turpijicu i škarice. Izvukao sam škarice iz drške i pomno počeo odrezivati nokat na malom prstu.

Klik! – odskočio je i pao na pult šaltera. Premali domet. Nokat na kažiprstu obrezivao sam pažljivije. Škljoc! – odskočio je, frcnuo na papir pred babetinom, odbio se i nestao s druge strane stola. Prilično dobro, ali može i bolje. Počeo sam obrezivati srednjak. Poteškoća s noktima je da se ne može precizno ciljati. Prilično nekontrolirano odskakuju.

– Što to radite?! – vrisnula je babetina.
– Uređujem nokte – rekoh smireno.
– Pa zašto ovdje?! – zgroženo je soptala.
– Kratim vrijeme dok čekam da dođem na red.

Klik! – odrezani polumjesec nokta je sunuo pored njezinog uha. Skočila je na noge, a kako nije ispuštala slušalicu, žica je povukla papire koji se su razletjeli po podu. Sve glave u dvorani okrenule su se prema nama.
– Pozvat ću osiguranje! – zaprijetila je.

Iz stisnute šake ispružio sam kažiprst, uperio ga prema njoj i zašao sječivima škarica pod strčeći dio nokta. Progovorio sam tako tiho da je samo ona čula:
– Samo pozovite. Sigurno će ih zanimati da ste prošlog vikenda kuhali sarmu u vikendici u Mariji Gorici za supruga Miroslava, te svoju i šogoričinu djecu, a da susjeda tvrdi naokolo da ste joj ukrali buncek s tavana kada ste došli posuditi lojtre… A mogli bismo odmah pozvati i tvoga šefa da razjasnimo što si radila posljednjih dvadeset minuta. Imam potvrdu kada sam ušao… – pokazao sam na vrh ceduljice koja je virila iz džepića na prsima – … na kojoj piše vrijeme, a mora da je zabilježeno i kada je bio onaj prije mene.

Blijedila je slušajući me i – klik! – nokat joj je završio na prsima i zakvačio se. Trenutno ga je otresla brzim udarce uz gadljivi izraz lica, a zatim graknula u slušalicu "Moram raditi! Javim ti se kasnije!", tresnula slušalicu u ležište na telefonskom aparatu i okrenula mi se:
– Da vidimo što treba napraviti…

Brižno sam odvojio rožnati polumjesec s vrha palca, prihvatio ga s dva prsta i odložio nasred pulta između nas. Prepadnuto je promatrala kako to radim. Pričekao sam da ponovo sjedne i pružio joj fasciklu s dokumentima.
– Hajde, Biserka – pročitao sam joj ime na pločici na prsima. – Nije to za tebe ništa. Možeš ti to. Čas posla. Što prije završiš, to ću prije otići. To nam je u obostranom interesu.

Kada sam odlazio osvrnuo sam se i pogledao broj na displeju. I dalje je svijetlilo B184.




Post je objavljen 23.09.2015. u 10:51 sati.