Marketing
Glineni vojnici i...
...PUT SVILE
Bilo je to ovako...
Prvo sam pola dana proučavao lončarsko umijeće Miure Koheija, koji je prvi seiji (celadon) keramičar s titulom Ningen Kokuho, živuće nacionalno blago.
Potom sam - pročitavši rečenicu "And Miura's crackled celadon wares with their soft blue glaze are the closest to perfection since China's Sung dynasty Kuan wares." - dobar dio popodneva posvetio povijesti, zemljopisu i kulturi Kine dvanaestog stoljeća, Južnom Sungu i vrtoglavoj ljepoti elaboriranih oblika i pucketavih glazura Kuan grnčarije.
Odjednom sam osvanuo na stranici posvećenoj Wang Xizhiju, Mudracu Kaligrafije: do njega me je dovela opaska o anonimnosti, nepotpisanosti artefakata Kuana. U korak ili dva, krug se zatvorio u drugoj polovini jedanaestog stoljeća: za vladavine dinastije Sung, jedan od njenih vodećih pjesnika, bio je kaligraf i pisac, farmakolog i državnik Su Shi, znan i kao Zizhan ili Dongpo Jushi. Da ne duljim, nakon smrti supruge, Su Shi je napisao pjesmu Jiang zhenzi. Pročitajmo je u engleskom prijevodu:
Jiang zhenzi
Ten years living and dead have drawn apart
I do nothing to remember
But I can not forget
Your lonely grave a thousand miles away ...
Nowhere can I talk of my sorrow --
Even if we met, how would you know me
My face full of dust
My hair like snow?
In the dark of night, a dream: suddenly, I am home
You by the window
Doing your hair
I look at you and can not speak
Your face is streaked by endless tears
Year after year must they break my heart
These moonlit nights?
That low pine grave?
Su Shi, kaligrafija
Pročitao sam pjesmu i ostao sam osupnut.
Naravno, poezijom, ali ne njenom teksturom, njenim tekstom: ostao sam zgranut mišlju izrečenom u prva dva stiha: Ten years living and dead have drawn apart/ I do nothing to remember!
Iznenada, obuzeo me je intenzivan, posve tjelesan osjećaj povezanosti sa Su Shijem, onkraj stoljeća i zemalja koje nas dijele. Pokušati ću opisati taj osjećaj: recimo, kao da je Su Shi, napisavši te retke, zastao i podigao glavu, te sasvim odsutan pogledao u prazno - imao sam dojam da hvatam taj pogled, ali da me on ne vidi, da nikog ne vidi. I look at you and can not speak.
A možda je Su Shi zastao nakon prva dva stiha, podigao glavu i sasvim odustno pogledao u prazno, osvjetivši iznenada neko neodređeno prisustvo?
Tek je tada mogao sročiti stih, dva niže:
Even if we met, how would you know me?
Post je objavljen 10.09.2007. u 23:10 sati.