Štogod govorili o Medjugorju kao i bilo kojem drugom fenomenu te prirode, teško ćemo primaknuti sučeljenja razmišljanja. Kao rijetko gdje drugdje tu se sučekjuju argumenti racionalnih, "učenih" i običnih vjernika koji jednostavno traže potvrdu svoje vjere. I jedni i drugi bi od vjere htjeli napraviti znanost, znanje, iskustvo. Ali, zašto jednostavno ne možemo priznati da je to mjesto posvećeno tolikim molitvama, da se tu u zadnje vrijeme manje-više poštuju i odredbe njesnog biskupa, da župa živi svoj reovni život, da su djeca nakon toliko godina raznih pritisaka, ispitivanja, sumnjičenja... izrasla u zrele vjernike koji svjeoče svoju vjeru u svojoj župi, pred hodočasnicima, javno i privatno. Jesu li što gdje rekli nelogično, kontradiktorno,.. Jesu. Pa što. Zar su vidioci automatski predodređeni za svece.
Zar je za očekivati od djece pa i danas od zrelih katolika da baš sve doživljaje iz tog nadvremenskog, besprostornog, višedimenzionalnog svijeta, znaju prenijeti bez pogrješke?
Zamislimo se još jdnom zašto nam Majka tako ustrajno ponavlja osnovnu školu naše vjere?
Radije nego da raspravljamo, pomolimo se zajednički našoj Majci. Kraljici Mira.
Post je objavljen 13.09.2007. u 20:38 sati.