naslov je posvećen curi koju sam daaaavno poznavala, koje danas nema...
--------rođena je jednog sunčanog dana, i bila je jako sretna ko dijete, život ju je volio, prijatelji su je obožavali, a i imala je svoju malu "tajnu" ljubav. dok je tako sretno odrastala malo pomalo, upala je u pogrešno društvo i polako su je svi počeli zanemarivati (a to nije baš bilo za curu koja je uvijek bila u centru pažnje), bila je glavna žrtva tračeva koji nisu imali smisla i koji su bili samo za to da se ona može osjećati krivo za nešto, da ima manjak samopouzdanja te da se ne može braniti! uskoro postala je ogorčena, nije više imala prijatelja, a šta je bilo najvažnije nije dala nikom blizu! mislila je da su joj svi okrenuli leđa! bila je uvjerena da pomoći više nema, te da je jedina osoba koja joj može pomoći ona sama! uplela se u neku mrežu laži i nitko od njezinih "bivših" frendova je nije prepoznavao...plakala je cijele dane, bila je uvjerena da nema izlaza iz ovog života kojeg je ona nazivala paklom! i kad je mislila da joj nema druge nego završiti svu patnju upoznala je nekog.... nekog određenog, nekog koga je postepeno sve bolje upoznavala, i to joj se više sviđao... uskoro se zaljubila i osjećala je da sve ono što je postepeno nestalo, da se sve to polako vraća.... prijatelji su joj pomogli i ispričali se za sve; a i dobila je nešto novo u životu neki novi smisao! napokon se opet počela osjećati prihvaćenom i voljenom i, iako ne u centru pažnje bila je zadovoljna, pokazala je svima (uključujući meni) da se iz svakog pakla možeš izvući,(čak i onog najgoreg) samo ako imaš jednu osobu koja te voli!
Post je objavljen 10.09.2007. u 20:08 sati.