Pregled posta

LAZE LI FLORENCE HARTMANN I ZASTO ???

Napisao: THEO LJUBIC

Knjiga bivse suradnice Carle Del Ponte vec je pobudila golemu svjetsku pozornost, a tek je danas izasla u Republici Francuskoj. U knjizi "Mir i kazna", Florence Hartmann je optuzila Britance, Francuze i Amerikance, te NATO da su spomenute zapadne sile i njihove vojne efektive imale tajni "deal" sa zlocincem Radovanom Karadzicem. O ulozi Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjenih Americkih Drzava i Republike Francuske na novinarski komentar kako "cinjenice" koje u svojoj knjizi iznosi Florence Hartmann sugeriraju da je neki "deal" zapadnih sila s Radovanom Karadzicem ipak postojao, Florence Hartmann je izjavila: " - Vise nego sugeriraju, demonstriraju!"
Ruska diplomacija, tocnije, Leonid Vladimirovic Kerestedzijanc, prvi ambaador Ruske Federacije u Hrvatskoj (1992-1996) je rusku ulogu u spasavanju Karadzica koju Florence Hartmann u svojoj knjizi detaljno opisuje prokomentirao rijecima: " - Pricu Hartmann o tome da je Karadzic Jeljcinovim zrakoplovom prebacen u Bjelorusiju smatram dobrom i uvjerljivom izmisljotinom!" Postavlja se osnovno pitanje: ako zaista laze u svojoj knjizi Florence Hartman, zasto laze?

ANGLOAMERICKI PRITISCI NA CHIRACA

"U svibnju 1997. godine, u vrtu Elizejske palace sjedili su najmocniji ljudi svijeta: britanski premijer Tonny Blair, njemacki kancelar Helmuth Kohl, francuski predsjednik Jacques Chirac i americki predsjednik Bill Clinton. Chirac zeli uhicenje Radovana Karadzica: Pariz jos nije prebolio otmicu dvaju francuskih pilota koje su zarobili bosanski Srbi u osvit potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995. godine. Predsjednik U.S.A. Bill Clinton tada naglasava kako se operacija niposto ne moze pokrenuti, a da se ne informira Rusija. Francuski predsjednik Jacques Chirac se ostro suprotstavlja jer se sluzbena Moskva konstantno i vrlo ostro protivi uhicenju vodje bosanskih Srba, Radovana Karadzica i mogla bi mu to dojaviti. No, americki predsjednik Bill Clinton i dalje inzistira na svojem stavu, jasno, uz svesrdnu podrsku britanskog premijera Tonnyja Blaira koji drzi da se Ruse definitivno treba informirati o tome i stovise, usko suradjivati s njima u eventualnom lisavanju slobode vodje bosanskih Srba. Predsjednik Republike Francuske Jacques Chirac je na kraju popustio" - navodi u svojoj knjizi "Mir i kazna" bivsa suradnica haske "tuzibabe" Carle Del Ponte, gdja Florence Hartmann, koju u samoj Srbiji zovu srbofobom.
Svojevremena glasnogovornica Carle Del Ponte, gdja Hartmann detaljno je u svojoj knjizi opisala kako su velike sile definitivno opstruirale uhicenja Radovana Karadzica i majora bivse JNA, a kasnije generala bosanskih Srba, Ratka Mladica, te su Zapadnjaci po rijecima Hartmannove takodjer opstruirali i rad Haskog Tribunala.
Neke dijelove knjige "Mir i kazna" prenio je i jedan od najtiraznijih pariskih listova, "Le Monde":
"Epizodu iz svibnja 1997. godine haskoj tuziteljici Carli Del Ponte prepricao je i sam francuski predsjednik Chirac. Radovan Karadzic nije bio uhicen prvenstveno zbog protivljenja ruskog predsjednika Borisa Jeljcina. Boris Jeljcin mi je rekao kako Radovan Karadzic zna previse toga o Slobodanu Milosevicu i da ce on (Boris Jeljcin, op.a.) prije poslati zrakoplov po Karadzica u BiH, nego sto ce dopustiti da bude uhicen", prenosi se iz Hartmannicine knjige.
"Tako se i dogodilo", navodi Le Monde - "nekoliko mjeseci kasnije, u vrijeme izbora u Bosni i Hercegovini, u mjesecu studenom 1997. godine, ruski predsjednik salje po Radovana Karadzica vojni zrakoplov, te vodja bosanskih Srba bjezi u Bjelorusiju na neko vrijeme."

AMBASADOR KERESTEDZIJANC: "- HARTMANN DOBRO I UVJERLJIVO IZMISLJA !!!"

"U tom prvom slucaju presudili su Rusi, koji jedva da pokusavaju skriti svoju bezrezervnu podrsku haskim optuzenicima, Radovanu Karadzicu i Ratku Mladicu. Ipak, Rusi i nisu jedini krivci zbog kojih su ratni zlocinci Mladic i Karadzic na slobodi vec punih dvanaest godina nakon sto su optuzeni u Den Haggu. Cini se kako njihovo uhicenje ne zeli ni jedna od zemalja koje su sposobne to uciniti. Vodja bosanskih Srba, Radovan Karadzic se gotovo pune dvije godine prakticno slobodno i nesmetano kretao istocnim djelovima Bosne i Hercegovine i to pred ocima i nosom medjunarodnih vojnih snaga. Pale i istocna BiH bile su pod nadzorom francuskih vojnih snaga, a kljucnu ulogu u zapovjednistvu igrali su Amerikanci. Čak 40.000 pripadnika snaga NATO-a koji su pocetkom 1996. godine stigli u Bosnu i Hercegovinu, nije moglo uhapsiti Radovana Karadzica" - pise u svojoj kontroverznoj knjizi Florence Hartmann. No, interesantno kako Hartmannova u svojoj knjizi u pocetku navodi kako je tadasnji njemacki kacelar Helmuth Kohl takodjer sudjelovao u razgovorima oko eventualnog uhicenja Radovana Karadzica, a malo zatim izrijekom navodi samo stavove tadasnjeg britanskog premijera Blaira, francuskog predsjednika Chiraca i americkog tadasnjeg predsjednika Clintona. Je li moguce da je Helmuth Kohl u tom prepiranju trojice zapadnjackih vodja samo sutio? Nije li malo cudno i to da Helmuth Kohl nije ni rijec zucnuo o prijedlogu Blaira i Clintona kako se Rusi ipak trebaju kontaktirati?
Nepunih nekoliko sati nakon sto su se u Le Mondeu Angloamerikanci na neki način optužili za spriječavanje uhićenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, službeni State Department je poslao priopćenje iz kojeg je vidljivo da Amerikanci u potpunosti negiraju pisanje francuskog Le Mondea, te da na neki način demantiraju i navode iz knjge Florence Hartmann. Interesantno je kako se službeni britanski Foreign Office još nije oglasio o pisanijama Le Mondea, no, pojedini britanski listovi navode neke od izjava bliskih ministarstvu vanjskih poslova Ujedinjenoga Kraljevstva gdje se, navodno, izrijekom navodi kako Foreign Office cijelu priču o britanskoj ulozi u spriječavanju uhićenja Karadzica i Mladica smatra najblaže rečeno - "nerazumnom" !
"Stav U.S.A. o progonu ratnih zlocinaca u ex SFRJ je jasan. Moguce je reci kako je bilo propustenih prilika za uhicenje ratnih zlocinaca u nedavnoj proslosti, ali je skroz neutemeljeno iz tih pojedinacnih primjera, kao sto to radi gdja Hartmann, izvlaciti zakljucak o postojanju zavjera po pitanju pojedinih optuzenika, u ovom slucaju Radovana Karadzica i Ratka Mladica. Energicna politika progona ratnih zlocinaca u poslijednjih deset godina od strane Amerikanaca govori sama za sebe!" - eksplicitan je bio 7. rujna 2007. godine americki diplomat za pitanja ratnih zlocina Clint Williamson, dok je komentirao natpise francuskog Le Mondea.
Leonid Vladimirovic Kerestedzijanc, prvi veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj, koji je duznost prvog covjeka ruske diplomacije obnasao u ovom dijelu Europe u vremenu od 1992. godine, pa do 1996. godine, explicitno izjavljuje kako pisanje Florence Hartmann o tome da je vodja bosanskih Srba, Radovan Karadzic prebacen u Bjelorusiju ruskim vojnim zrakoplovom, smatra "dobrom i uvjerljivom izmisljotinom".
" - Znam jako dobro odnos Borisa Jeljcina spram Radovana Karadzica i spram ostalih slicnih tipova. Predsjednik Jeljcin nije bio za njihovo skrivanje. Boris Jeljcin Karadzicu ne bi poslao ni volovsku zapregu, a kamoli ruski vojni zrakoplov. Tko se sve po tim - cula, rekla, kazala - pricama nije vozio ruskim vojnim zrakoplovom? Cuo sam i to da je Radovan Karadzic bio prebacen i u sjevernosibirsku oblast Hanti-Mansijsk, te da zivi na visokoj nozi u toj ruskoj provinciji i dan danas. No, uvjeravam vas, on nije u Rusiji! " - izjavio je ruski diplomat Kerestedzijanc jednom zagrebackom listu prije nekoliko dana.
Na upite novinara misli li zaista da su Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Americke Drzave i Republika Francuska svjesno opstruirali uhicenja Ratka Mladica i Radovana Karadzica zbog neke tajne nagobe s istima, te da li je Amerikanac Richard Hoolbroke Karadzicu obecao kako ce doticni biti postedjen sudjenja u Den Haggu, Florence Hartmann neuvjerljivo progovara: " - Tako tvrdi Karadziceva obitelj. Ali to demantiraju velike sile. Ali cinjenice odgovaraju na ta pitanja."
Na novinarski upit, sugeriraju li te cinjenice koje Hartmannova iznosi u svojoj knjizi kako je neki "deal" Karadzica i velikih sila postojao, Florence Hartmann je ispalila: " - Vise nego sugeriraju. Demonstriraju! "

ZLOCINCE MLADICA I KARADZICA PROPUSTILI, A GENERALA GOTOVINU ULOVILI

U proljece 1997. godine, po tvrdnjama Florence Hartmann, NATO jos nije zelio imati mandat za uhicenja Ratka Mladica i Radovana Karadzica. U srpnju mjesecu iste godine pocinju prva uhicenja kod Prijedora i tada se postavlja krunsko pitanje: hoce li taj mandat za uhicenja obuhvatiti zlocince Karadzica i Mladica. Sluzbeno, na papiru, pise Hartmann u svojoj knjizi, trebalo ih je obuhvatiti, jer su i oni optuzeni.
"No, tada se dogadja da se poduzimaju potezi po kojima se izvrsenje tog mandata ne bi odnosilo na ratne zlocince Ratka Mladica i Radovana Karadzica. Glavne sile koje u tome imaju rijec su Ujedinjeno Kraljevstvo, U.S.A. i Francuska, sto se odmah moglo zakljuciti nakon sastanka u Elizejskoj palaci u proljece '97. godine. Na tom se sastanku postavlja pitanje treba li spomenutu dvojicu ratnih zlocinaca uhititi, dakle, te dolazi do podjele misljenja. Angloamerikanci se konfrotiraju s Francuzima oko ruske uloge u svemu tome. I onda se Radovan Karadzic izvlaci iz BiH uz asistenciju Rusije u vojnoj operaciji prebacivanja na sigurno, a uz odobravanje Ujedinjenog Kraljevstva, U.S.A. i Francuske. I generala bosanskih Srba, takodjer ratnog zlocinca, Ratka Mladica takodjer se informira u to vrijeme, dok je doticni stolovao u svojem bunkeru u Han Pijesku. Informiran kako pocinju operacije oko njegova i Karadziceva uhicenja, Ratko Mladic tajno odlazi u Srbiju. Zapad je, dakle, znao za operaciju sklanjanja Karadzica u Bjelorusiji, a znali su i kad se vratio nazad. Nije zelio ostati na duze u Bjelorusiji, te se je nakon nekoliko mjeseci vratio na Pale koje su se tada nalazile u francuskom sektoru, dok je Han Pijesak bio u sektoru BiH koji su kontrolirali Amerikanci. Britanske kraljevske jedinice su kontrolirale Hercegovinu, te podrucja oko Tuzle i Banja Luke. Nakon sto je prebacen na sigurno, Karadzicu je savjetovano da bude manje vidljiv. U svojem kratkom boravku u bivsoj sovjetskoj repulici Bjelorusiji, on se uopce ne krije. Novinari su ga pronasli i on u vise navrata daje razmetljive intervjue. Nakon povratka u BiH, Radovan Karadzic postaje nevidljiv za novinare, za javnost i za ljude koji ondje zive, ali to ne znaci da je nestao. Zlocinac Karadzic ostaje pod nadzorom britanske tajne sluzbe MI6 i americke CIA-e koje manje-vise znaju sto radi, jer im je bitno da neutraliziraju njegov utjecaj. Znatno poslije, tocnije 2002. godine kad je Tribunal u Den Haagu stvorio svoj vlastiti team za traganje za ratnim zlocincima i bjeguncima, ljudi iz tog tima uspijevaju Karadzica locirati. Locirali su Ratka Mladica u Beogradu takodjer. No, slucaj Mladic je bilo diplomatsko pitanje, obzirom da strane trupe nemaju mandat uhititi nekoga u Republici Srbiji. Ipak, Radovan Karadzic je u mnogo navrata lociran u BiH gdje NATO trupe imaju mandat uhicenja ratnih zlocinaca. Blokadu Karadziceva uhicenja nakon njegova lociranja od strane Haskog teama vrsile su zapadne sile: UK, USA i Francuska. Odrediti tocno tko je imao najvecu ulogu i u kojem trenutku je vrlo tesko. Kad je Radovan Karadzic 2004. godine lociran u seocetu Zaovine u Bosni i Hercegovini, to nije bilo slucajno, jer je takodjer lociran i petnaest dana prije dok je boravio u Srbiji. Tuziteljstvo u Den Haagu se tada sluzbeno obratilo U.S.A. da nesto konkretno poduzmu. Znalo se je kako ce Radovan Karadzic ostati malo duze u Srbiji, obzirom da je imao zdrastvenih problema. Trebao je ici na operaciju. Informaciju smo prenijeli americkoj CIA-i. Nista nije poduzeto. Niti smo dobili povratnu informaciju koja bi pojasnila sto se i da li se ista poduzima. Radovan Karadzic, medjutim, na putu za Crnu Goru prelazi tajno na teritorij BiH, jasno, uz znanje britanske i americke tajne sluzbe. Ljudi iz haskog teama za potragu, znajuci kako ce u tom selu ostati najmanje nekoliko dana, obavjestavaju NATO stozer u Sarajevu kako bi njihove trupe pokrenule konacnu operaciju uhicenja. Ali tada takodjer nista nije ucinjeno. Sljedeci dan je jedan helikopter SFOR-a letio iznad sela Zaovine, sto je Radovanu Karadzicu bio sasvim dostatan znak da se treba spakirati i - ponovo nestati. Svi ti elementi zorno dokazuju kako je bilo poprilicno mnogo informacija da se i u svim drugim prilikama Radovan Karadzic pronadje i da bude uhicen i sproveden pred medjunarodno lice pravde u Den Haagu. Sluzbena verzija NATO-a da ga je vrlo tesko naci jer se, navodno, jako dobro skriva naprosto ne stoji. Ne samo da nije bilo volje da bude uhicen, nego bas suprotno - postojala je anglo-americko-francusko-ruska volja da ne bude uhicen. Moje zadnje poglavlje knjige govori kako su, bez obzira na sve jasne istupe svjetskih duznosnika da se Srbiju pritisne da izruci Mladica, ti pritisci bili uglavnom deklarativni. Nakon takvih deklaracija Zapad i Rusija nisu radili u tom pravcu. U slucaju hrvatskog generala Ante Gotovine i Hrvatske, vrsili su pritisak kompletno, ne samo izjavama, nego svim politickim instrumentima koje su imali. Tako su se u slucaju generala Gotovine i Hrvatske medjunarodni politicari koristili svim raspolozivim sredstvima pritisaka, a u slucaju Srbije, Karadzica i Mladica nisu. General Gotovina je zorni primjer da velike sile uspijevaju uciniti ono sto je ocekivano. Generala Gotovinu su, dakle, ulovili, a zlocince Karadzica i Mladica propustili. To je jedan primjer, ali ima i drugih u kojma sluzbena politika velikih sila ne ide u suprotnosti s ciljevima pravde. Pritisci spram sluzbenog Beograda bili su efikasni u nekim drugim slucajevima, ali ne i u slucaju zlocinaca kakvi su Radovan Karadzic i Ratko Mladic. Zasto je tomu tako? Odgovor na to pitanje se najbolje moze pronaci u periodu proljece-ljeto 1995. godine, kad je Slobodan Milosevic bio spreman potpisati mir, ali pod uvjetom da dobije Srebrenicu." - pise u svojoj knjizi "Mir i kazna" danas vec bivsa glasnogovornica haske "tuzibabe" - Florence Hartmann.

"HASKA TUZIBABA" BIJESNI NA CIA-u !!!

"Tadasnji francuski predsjednik Jacques Chirac je Haskoj "tuzibabi" Carli Del Ponte bez ustezanja optuzio Amerikance kako namjerno sprijecavaju Karadzicevo uhicenje. Chirac je bio uvjeren kako su Amerikanci u vrijeme Daytona postigli s Radovanom Karadzicem dogovor o neuhicenju, ali nije imao dokaza. No, bivsi zapovjednik NATO-a, Wesley Clark s druge je strane haskoj "tuzibabi" Carli Del Ponte rekao kako su Francuzi ti koji stite Karadzica, jer su s njim postigli dogovor dok su pregovarali s njim oko pustanja zarobljenih francuskih pilota. Jacques Chirac je to stalno demantirao. Najjace sile Zapada stite Radovana Karadzica kako bi ustvari prikrile vlastitu ulogu u genocidu u Srebrenici, kad je pobijeno vise od 7.000 ljudi pred nemocnim pogledima UN-ovih vojnika iz sastava nizozemskih snaga. Ta "zastita" poprimala je razlicite oblike, a medju ostalim stitili su ga i time sto su odbili haskom Tuziteljstvu dati neke dokaze i svjedoke potrebne za sudjenje Slobodanu Milosevicu. Tadasnji hrvatski ministar vanjskih poslova, Mate Granic potvrdjuje kako medju clanicama Kontaktne skupine nije bilo konsenzusa da se Radovan Karadzic uhiti. Neosporno je da su to mogli uciniti i Britanci i Francuzi i Amerikanci. Za to, jednostavno, nije bilo dovoljno podrske, a jednom mi je to otvoreno rekao general Jacques Klein - izjavio je Mate Granic. Pasivnost zapadnih drzava koje su imale vojne snage u Bosni i Hercegovini razbijesnile su hasku tuziteljcu Carlu Del Ponte, a posebice je bila bijesna u trenutku kad je ona uspjela precizno locirati Radovana Karadzica, kao sto je to bilo 2001. godine kad su predstavnici Haskog Tribunala s njim pregovarali o predaji. Radovan Karadzic je tada trazio 300.000,oo njemackih maraka i boravak u zasticenoj kuci, jer se je bojao kako ce ga ubiti Milosevicevi ljudi. Operacija je propala zato sto Radovan Karadzic nije vjerovao u zastitu NATO-a, pa se ponovno dao u bijeg. Dakle, po drugi put onemogucena, haska tuziteljica Carla Del Ponte sljedece godine oformljuje vlastitu grupu za otkrivanje ratnih zlocinaca i prikuplja 150.000,oo EUR-a, otprilike istu količinu novca koju je od Zapada u slučaju predaje trazio Radovan Karadzic. No, uskoro je dozivjela novo razocaranje: 2004. godine je doznala da je Radovana Karadzica policija stavila pod nadzor i da je njegovo uhicenje pitanje trenutka. Srbi su trazili od Francuske da osigura njegov transfer u Den Haag. Ali, Amerikanci su ponovo intervenirali i sprijecili uhicenje. Kad su malo zatim Haaski istrazitelji ponovno usli u trag Radovanu Karadzicu negdje pokraj granice sa Srbijom, odmah su obavijestili zapovjednika SFOR-a u Sarajevu, britanskog generala Sir Michaela Rosea. Nekoliko sati kasnije, dakle, helikpter SFOR-a je prelijetao to podrucje, upozoravajuci Karadzica. Ono sto je posebno Carlu Del Ponte razbijesnilo i natjeralo na izjavu kako ce sve sto zna ispricati novinarima jest informacija kako je americka CIA trazila od lokalne policije bosanskih Srba na Palama da pusti na miru Karadzicevu obitelj. Carla Del Ponte je 2005. godine doznala da se na Pale pojavio agent CIA-e koji je explicite trazio od bosanskih Srba da prestanu s pritiscima na obitelj Karadzic, pod izgovorom da se radi o naredbi iz Den Haaga. Bijesna i ogorcena, Carla Del Ponte zaprijetila je tada kako ce sve ispricati pred Vijecem sigurnosti OUN. Tada je i javno rekla kako ce u cjelosti i bez ustezanja objaviti tko sve tocno stiti Radovana Karadzica ako on uskoro ne bude uhicen. Dakle, Radovan Karadzic, vodja bosanskih Srba i dokazani zlocinac je i dalje u bijegu, Ratko Mladic, general i takodjer zlocinac je isto u bijegu, a Vijece sigurnosti OUN trazi da se Haski Tribunal zatvori 2010. godine. Hasku tuziteljicu Carlu Del Ponte je na kraju umirio NATO pricom kako je na relaciji Den Haag - MI6 - CIA bila ustvari rijec o gresci u komunikaciji, i ona je odustala od prijetnje. " - pise u svojoj knjizi "Mir i kazna" bivsa glasnogovornica haske "tuzibabe" Carle Del Ponte, gdja Florence Hartmann.
Mnogi svjetski analiticari ovih dana postavljaju opravdano pitanje: laze li u svojoj knjizi Florence Hartmann i ako laze, zasto laze? Nije li dakle cudno da su pored Britanaca, Amerikanaca i Francuza u razgovorima oko Karadiceva i Mladiceva uhicennja ravnopravno sudjelovali i Nijemci, te da su cijelo vrijeme pokusaja hvatanja doticnih - samo sutjeli i promatrali? Nije li cudno da su ti isti Nijemci, dakle sutjeli, a istovremeno su i njihove vojne efektive u sastavu SFOR-a djelovale tada na teritoriju Hrvatske i BiH pod vrhovnim zapovjednistvom britanskog generala Sir Michaela Rose-a, zapovjednika sviju snaga SFOR-a na terenu? O tome Florence Hartmann nista ne pise, a navodi kako je, dakle i Helmuth Kohl sudjelovao u razgovorima u Elizejskoj palači, zajedno s Tonyjem Blairom, Jacquesom Chiracom i Billom Clintonom. Mnogi komentiraju i demantij Hartmannovih pisanja od strane bivseg ruskog ambasadora u Hrvatskoj, njegove Ekselencije Kerestedzijanca, a da ne spominjem i americko uvjerljivo demantiranje Florence Hartmann, te svojevrsni, doduse nesluzbeni, komentar Hartmannicine knjige od strane Britanaca, koji su njenu knjigu opisali rijecju - "nerazumna".
Nije li, mozda, knjiga Florence Hartmann ustvari bezuspjesni pokusaj ne bi li se umanjio evidentni značaj konstantnih francuskih promasaja oko sveukupne uloge Francuza u BiH, jos iz vremena dok je socijalist Francois Mitterand bio na celu Francuske, pa nadalje, preko Chiraca do danas? Jer, cinjenica je da su Britanci i Amerikanci napravili zaokret, posebice Amerikanci, kad su se aktivnije ukljucili u situaciju u i oko BiH, a posljedica toga nije samo Daytonski mir koji traje do dana danasnjega, vec i svojevrsna eliminacija francuskog i ruskog utjecaja u BiH u korist anglo-američkog i njemačkog utjecaja, ne samo u BiH, vec i na Kosovu. Ako je sve to tocno, zasto Florence Hartmann bas sad objavljuje svoju knjigu punu kontroverzi i to bas u trenutku kad prestaje biti glasnogovornicom Carle Del Ponte i Haskog Tribunala? Proci ce ocito jos mnogo vremena da se utvrdi laze li u svojoj knjizi "Mir i kazna" Florence Hartmann ili ne laze, te ako laže, zasto laze?







Post je objavljen 10.09.2007. u 19:26 sati.