ana
moje ime je tako uobičajeno da ga se lako zaboravlja....
zaboravlja ga se kao što se zaboravlja i moj lik...kao što ljudi mene zaboravljaju...i
tako je moram preživjeti svaki dan
sama...bez ikoga da me voli
bez ikoga da mu nedostajem
sama...
svi koje sam voljela napustili su me....
i sada sama
noću šetam ulicama
bez ikakvog straha
jer mi nije stalo do života...
što će mi život kada ga moram živjeti sama,
bez ikoga...
sama...
Post je objavljen 10.09.2007. u 17:59 sati.