Marketing
Roditeljstvo...
Još malo na tu temu. Čitam vaše komentare. Neki su za, neki protiv, drugo nisam ni očekivala. Najčešće znam reći (citiram Duška Radovića) "Dajte mi dobro dijete, pa ćete vidjeti kakav sam sjajan roditelj.". Moja djeca su zaista dobra djeca, malo uvrnuta, ali tko nije...ja im to dopuštam kao umjetniku slobodu... To je lako vidljivo, teže je znati kakav sam ja roditelj.
Imala sam divne roditelje, duhovite, šarmantne, ne pretjerano stroge, spremne na sve dogovore i uvjerene da je njihova djevojčica dovoljno sposobna i pametna da se mudro brine o sebi. Zašto sam se onda tako često kao dijete osjećala nesretnom?
Odgovor sam našla puno kasnije...to njihovo prijateljevanje samnom uzrokovalo je kod mene osjećaj usamljenosti. Imala sam prijatelje, ali ne i roditelje. Inteligentna i sposobna curica ipak je dijete - baš kao što sam rekla, curica i treba joj čvrsta roditeljska ruka. Da su bar više brinuli o mojoj školi, da su me ponekad natjerali da radim što ne volim, da su mi zabranili pokoju slobodnu aktivnost, danas bi sigurno moja karijera izgledala drugačije.
Znam, čula sam već to što sad mislite, najlakše je okriviti roditelje. Ne krivim ih ja zapravo, samo ne želim da se moja djeca osjete isto kao i ja.
Dokaz da djeci treba neke stvari i braniti dobila sam ovaj vikend. Moj sin i ja proveli smo puno vremena učeći, radeći, razgovarajući o onoj zabrani, smišljajući plan kako sebi olakšati.
Bili smo mama i sin, a na momente pravi prijatelji. Doznala sam stvari koje mi ne bi stigao reći da nismo bili zajedno i s velikim ponosom govorio je društvu da mama i tata ne daju na trening, ko da je to dokaz koliko ga volimo.
Nema škole za roditelje, možemo samo nastojati ne ponavljati greške svojih roditelja i to je sve.
Post je objavljen 10.09.2007. u 17:13 sati.