Baš tako, danas mi je običan dan... Malo ga manje običnim čini to što sam se razboljela i mučim muku s prehladom, ali opet ništa posebno... Baš zato se čudim sama sebi, što sam inače ljenčina za pisanje po blogu, a sad jednostavno želim zapisati sve što mi se događa, pa čak i kad je to beznačajno. Drugi blog koji imam, onaj za koji svi znaju već mjesecima čeka novi post, a ja nikako da se natjeram tamo napisati koju riječ. Možda mi je jednostavno dosadilo pisati ono što drugi žele čitati. Znam da ga čitaju svi koje znam i znam da će mi prigovarati ako je post dosadan, kao što to uvijek bude. Sad me nije briga ni ako je post dosadan kao što je ovaj i meni samoj. Tako je lijepo pisati anonimno, kad nitko ne zna ni tvoje ime, godine ni bilo što slično... Ne zna kako izgledaš, neće te vidjeti na slici pa ti kasnije u gradu govoriti ej bio sam na tvom blogu... Internet je valjda dosad bio prepun mojih slika, previše osobnih informacija, pa mi je to dosadilo. Sad je ovaj blog moje malo utočište. Pa kad se dosađujem čekajući da mobitel zazvoni i da se netko sjeti da i ja postojim, mogu doći tu i otvoriti dušu... Baš dobar osjećaj...
Post je objavljen 10.09.2007. u 17:11 sati.