Tražim riječi… Samo da ideje teku iz misli u tragu tinte ili udarcima prstiju po tastaturi. Zarobljavaju sadašnjost u pisanom obliku uspomena.
Ima smisla.
Jer nisu sjećanja ono što boli, već kako djeluju na nas u ovom trenutku.
A možda je ovdje jednom ležao jež… Možda je ovdje jednom ležao jež i umirao… I prije nego je umro rekao mi je da se ne dam… A ja mu obećah da neću. I onda je umro.
Nešto kao pogled iz perspektive panja… Uspomene na nešto što sad nije. Ali ipak je tu. Sa korijenjem možda dubljim nego što mu grane bijahu ikad.
A onda sam se nasmijala ironiji stvarnosti. Osjećaj je bio kao da piškim po mrtvom ježu.
Post je objavljen 10.09.2007. u 09:58 sati.