Jos uvijek me muci negativan osjecaj u vezi svega sto se dogodilo ovog proljeca. Znam da ni ja nisam uvijek bio najbolji prijatelj, najiskrenija osoba na svijetu i da nemam pravo moralizirati. Ipak, upravo to radim u ovome postu. Nikada nisam nekome u lice tvrdio da mi je prijatelj i da ga ne bih povrijedio, a za to vrijeme znao da upravo to i radim. Ni blizu tome.
No mislio sam da ce me proci, da ce mi postati svejedno. Nisam ocekivao nekakvo obnavljanje prijateljstva, ako se, gledajuci unatrag, to ikad moglo tim imenom i nazvati. Mislio sam da cu jednostavno to prihvatiti kao ruznu epizodu koja mi se dogodila.
Ali i dalje mi se okrece zeludac. To je toliko suprotno onome cemu sam navikao kod svojih pravih prijatelja, toliko podmuklo i samozivo da mi jednostavno nije jasno kako takva osoba moze imati ikakve prijatelje. Ne mislim da bi se netko trebao sazaliti nadamnom i iz solidarnosti prekinuti odnose s njima. Ali nije mi jasno kako i dalje mozes polagati povjerenje, za prijateljstvo je valjda potrebno povjerenje, u osobu za koju znas da je vec izdala necije povjerenje radi vlastitih interesa i to na tako podmukao nacin.
Mozda sam i ja takav. Imao sam i ja svojih interesa i na kraju sam postupio tako da ih zadovoljim. Ali sam se trudio biti iskren i suocio se s onima koje sam povrijedio time. Bar se nadam da jesam. Nadam se da sam se ponio tako da zasluzujem pogledati u oci onima koje sam povrijedio.
Trenutno me muci to sto me i dalje pritisce taj negativan osjecaj. Ako se opustim, zaposjedne mi misli i u trenutku izgubim volju da nesto napisem, naucim, procitam... Nema vise zaljenja, ne zalim za takvima. Zalim sto nisam bio gori prema njima, sto sam se trudio ostati kulturan, sto nisam nagliji. Pa i potukao se, da, pa sta, ako mi se vec smiju iza ledja sto sam Balkanac, onda bar da ispunim ocekivanja.
Sve to mi je promijenilo odnos prema ljudima. Ne vjerujem ljudima ovdje. Nekima manje, nekima vise, no jos uvijek sam na oprezu. I jos dugo cu biti. Kao da nije dosta odgurivanja drugih u pokusaju da utazim svoju zelju za znanjem ostavljam zgariste na svim ostalim poljima u svom zivotu. No ne mogu drugacije, ne mogu protiv sebe.
Fotografija: dariuszka (http://www.flickr.com/photos/dariuszka/) pod CC by: licencom
Post je objavljen 10.09.2007. u 08:53 sati.