Krenuli ste šetati po prekrasnom novom okruženju. Lagano šetate po lijepo uređenom parku, čitavo vrijeme ne izlazeći iz hladovine stoljetnih divljih kestena.
Prisjećate se djetinjstva...ah koliko ste puta ovuda projurili žureći se okupati u Korani...koliko ste puta nogama provlačili kroz suho lišće i uživali u milozvučnom šuštanju...koliko ste puta skupljali plodove divljeg kestena i od njih radili figurice...koliko ste puta samo mirno sjedili na klupici i promatrali pahulje snijega kako mirno i u tišini prekrivaju ovaj prekrasni krajolik...ma koliko bi se još takovih idiličnih trenutaka mogli sjetiti...bezbroj. Ah bilo je lijepo...danas su vam tu idilu zamijenile bučne ulice velegrada i oblak smoga nad glavom...no zato koristite svaku priliku da pobjegnete.
I bježite tako, a ludo štene sretno istražuje svaku travku i list koji mu se nađu na putu...pa juri prema nečemu što mu je privuklo pažnju, zastane i traži vas pogledom pa krene sretno juriti prema vama. Štene stalno skakuće oko vas, liže vam ruku, a u pogledu mu možete vidjeti silno zadovoljstvo i sreću...pa naravno da štene uživa u ovom prekrasnom zelenilu i miru i tišini.
Hodajući tako s mislima u oblacima i mirom oko srca dolazite do Korane. Rijeka se uz milozvučni huk preljeva preko slapa pa dalje nastavlja zavijati prema svome cilju...nije brza, onako vijuga kao da se nježno češka o svoje obale. Štene, a štene stalo ko ukopano i čudom se čudi ovoj zavijajućoj lokvi koja huči...pozivate ga i štene kao da se prenulo iz sna. Prilazite rijeci i polako sa riječima ohrabrenja pokazujete štenetu da ta divna rijeka nije ništa čega bi se trebalo bojati. Šljap...prva šapa je u vodi, ali ju štene brzo podiže i otresa kao da je stalo u nešto ljepljivo...šljap, šljap...štene nekoliko puta šapom ispituje rijeku...pa obje šape šljap...pa nazad na obalu ispitivačkog pogleda uperenog prema vama...ponovno ohrabrujete štene i ono samo iznenada jurne u rijeku. He he...koji prizor...štene skače, šljapka, vrti se u vodi, pa legne u plićinu, pa izjuri na obalu, pa sve tako po redu dok jednom ne pođe malo dalje u vodu i izgubi tlo pod nogama jer je rijeka na tom mjestu dublja od duljine njegovih nogica. Malo prestrašeno, štene počne plivati. He he...ma koje plivanje, to izgleda kao da štene prednjim šapama udarajući o površinu vode želi održati glavicu iznad vode. Šljapkajući tako u čudu, štene dolazi do čvrstog tla...jeeeee...vaše je štene po prvi puta plivalo. Ohrabreno uspjehom štene ne posustaje nego juri u rijeku i baca se na treniranje svojih plivačkih sposobnosti. Oprezni ste, iako je rijeka pitoma, da štene ne bi ostalo bez snage i otplutalo nizvodno...no nema straha, štene neumorno pliva sve dok ga vi, nakon gotovo sat vremena namakanja, ne pozovete van iz vode. Umorno ali sretno štene se gurka u ručnik kojim ga brišete...mali slatki ludi pas.
Polako se sunce gasi u slapu i hladnjikava rijeka preko sebe prevlači koprenu sumaglice...vrijeme je, tužna ali ispunjena srca, krenuti kući...ah, baš ste sretno umornjikavi i slatko ćete se kod kuće izvaliti...vi u svome naslonjaču, a štene na svome jastuku pod vašim nogama.
Post je objavljen 10.09.2007. u 07:17 sati.