Marketing
STANIČNA REKONSTRUKCIJA (ILI DA DA IMAM ROĐENDAN)
"-Gurajte gospođo! Ajde još malo! Bravo 100 bodova gospođo uspjeli ste!" Ne znam zašto trudnice kao "guraju", prije je bi to bilo neko istiskivanje, ali neka ostane kod guranja... I tako prije mnogo mnogo godina na današnji dan gurala je tako i moja majka, a devet mjeseci prije toga i moj otac. Tako da mažemo zaključiti da mi je danas rođendan. Opet oš-neš dolazim do teme o vremenu, godinama i životu kao takvom. Činjenica je da sam u ovome trenutku najbliži kraju života nego što sam ikada bio, a opet sam najmlađi no što ću ikad biti. Ima ona fora, uzmete u ruke sliku nekog davnog rođendana, i gledate tu sličicu i znate da se to vi, ali nekako morate povezati to zamusano biće sa slike sa sobom danas. Obično to ide uz priču "aha to si ti sa 5 godina, poslije si dobio bicikl, naučio reći r, vidio bića s kojima si jedan dan prestao igrati skrivača i započinjao sasvim nove aktivnosti, pa si imao debilnu "Ivica Mornar" frizuru i nakon još par nizova od nekoliko godina postao si ovo šta si sada." Treba nam ta priča da dođemo do sadašnjeg stanja, da otkrijemo identitet tog balavca kojem smo često zavidni dok blejimo u stare fotke. Onda smo bili sretni kada smo na rođendanu dobili plastičnu čašu di je alkoholnim bilo ispisano naše ime. Glavna preokupacija je bilo kako izbjeći razbijanje stakla tijekom bezglavog jurcanja stanom…I tako svakih sedam godina mi se lijepo skroz regeneriramo jer toliko nam stanica može poživit dok ne odapne. Što bi značilo da ću slijedeće godine nestati (ili nastati) po četvrti put u životu, hmmm a opet ću to biti ja... devetog devetog rođena djevica.
E to su bili rođendani!!!
Post je objavljen 09.09.2007. u 15:57 sati.