Stvoritelj uči ljude pribavljati hranu
Otvorivši poglavlje u mitovima koji kazuju kako su 'Prvi ljudi' spoznali i naučili pribavljati hranu, Athumanunh ostaje zapanjen. Nepregledan je to niz, nevjerojatno je mnogo priča o tomu. Athumanunh je samo na sebi svojstven način izabrao dva i njih će opisati. Dakle, narod Ila, koji obitava u današnjoj Zambiji, vjeruje da je u ta već davno prije zaboravljena vremena Stvoritelj ljudima dao hranu, no, ljudska lakomislenost, nepromišljenost, a Athumanunh će i nadodati ljudska glupost, već su i tada ljude dovela u nezavidan i vrlo težak položaj. Naime, prva sjemenja Stvoritelj je nesebično podario 'Prvim ljudima', podučio ih je kako će ih spremati i kako će ih uzgajati, a onda ih je poslao na Zemlju. No, ljudi umorni od puta s Neba na Zemlju stali su poklonjene božanske sjemenke žitarica pripremati i spravljati hranu. U svojoj neumjerenosti nepromišljeno i nekontrolirano su trošili žitarice. Jeli su i pili dva dana, a kada su se prejeli ostatak žitarica su spalili kako ih ne bi opterećivale na njihovom putovanju. No, već sutradan ljudi su ogladnjeli, ali žitarica više nisu imali, pa su posegli za božanskom hranom. Stvoritelj se dakako naljutio, ali ih nije kaznio, već ih je uputio neka sada traže hranu sami u okružju u kojem se nalaze. Ljudi su krenuli u potragu, ali pronalazili su samo korijenje i 'škuravo' šumsko voće, a to ih nije zadovoljavalo. Ljudi su tako morali hranu pribavljati u znoju svoga lica, ali su taj znoj polako počeli zamjenjivati i krvlju drugih stvorova. Bilo je to prvo prokletstvo, temeljito ljudsko prokletstvo u kojem je čovjek zamijenio svoj znoj za tuđu krv. Uvijek je od tada tako, uvijek čovjeku neposredno pred žetvu ponestane hrane, a u mitologiji slijedi opet nepregledan niz priča koje okrivljuju ljude poradi te njihove iskonske nezasitnosti i lakomislenosti, te gluposti po Athumanunhu. Dobro, a sada druga slična, ali malo ipak različita. Priča dolazi iz mitologije malgaškog naroda koji živi na otoku Madagaskara, a kazuje kako je Stvoritelj podijelio ljude tijekom skupljanja i pribavljanja hrane. Naime, kako su prvo sjemenje ljudi nepromišljeno potratili, Stvoritelj im je poklonio novo sjemenje, ali ovaj ih je put stavio na kušnju, jer dobro je Stvoritelj poznavao ljude i spoznao je da niti su uvijek svi krivi, niti su uvijek svi nedužni. Dakle, božanska kušnja bila je slijedeća. U trenutku kada su ljudi stigli pred Stvoritelja tražiti novo sjemenje, On je upravo sadio rižu. Stvoritelj ljude podijeli u četiri skupine. U prvoj su skupini bili ljudi naoružani kopljima, lukovima i strijelama, dakle lovci na visoku divljač po Athumanunhu, a u drugoj skupini bili su ljudi opremljeni zamkama za malene šumske stvorove, mrežama i udicama, dakle, po Athumanunhu ribolovci i lovci na malene šumske stvorove. U trećoj skupini bili su ljudi opremljeni košarama, a koji su skupljali šumske plodove, dakle, po Athumanunhu to su prvi skupljači hrane. U četvrtoj skupini bili su ljudi opremljeni motikama, dakle, po Athumanunhu prvi poljodjelci. Svaka je od tih skupina dobila po šaku riže od Stvoritelja, te im je On zapovjedio da je čuvaju što duže mogu. Prva skupina čim je ugledala divljač u trku odbaci rižu i dade se u lov na divljač. Druga skupina iskoristi rižu za mamac, treća skupina istrese rižu na zemlju kako bi u svojim košarama mogli pohraniti što više samoniklih plodova, a četvrta skupina uredno posije rižu i stane je njegovati i obrađivati. Eto, tako na jedan jednostavan način riješi Stvoritelj probleme ljudi koji su toliko nestrpljivi sa sjemenjem, jer sada su ljudi iz prve tri narečene skupine mogli razmjenjivati svoju hranu za hranu koju su uzgojili poljodjelci, a tijekom te praiskonske razmjene razvit će se i peta skupina ljudi koja će posredovati između prvih četiri skupine, a tijekom razmjene.
Post je objavljen 09.09.2007. u 15:47 sati.