Nacionalistički protunapad – 17. siječanj 1938.
Protunapad nacionalističkih postrojbi započeo je 17. siječnja uz prethodnu vatrenu pripravu talijanskog teškog i dalekometnog topništva. U protunapad prve su krenule nacionalističke postrojbe kojima su zapovijedali Aranda i Varela, pa su tako započele bitke i borbe za osvajanje dominantnih uzvisina oko grada Teruela. Istodobno u zraku se razvila fantastična zračna bitka između nacionalističkih lovaca tipa 'FIAT' i republikanskih lovaca tipa 'MOSCA'. Nakon teških bitaka republikanske crte pucale su na sve strane, a onda tek, opet Athumanunhu nikada jasno zašto tako kasno, 19. siječnja u bitke su uključene i republikanske interbrigade kojima zapovijeda general Walter. No, do tada su Republikanci već izgubili La Muelu, a tek 25. siječnja Republikanci poduzimaju kontra napade za zaustavljanje uzduž cijele crte bojišnice nacionalističkih protunapada. Republikanske postrojbe uveliko su tada već bile opterećene borbenim zamorima i sve češćim vojničkim neposlušnostima. Tako je 20. siječnja strijeljano 50 vojnika i tri vodnika (po Athumanunhu dočasnički čin vodnika odgovara činu skupnika OS RH) iz sastava republikanske 40. divizije. Zatim je 7. veljače nastavljen nacionalistički napad na grad Alfambra gdje je republikanska obrana bila izuzetno slaba. Tu je Monasteriovo nacionalistčko konjaništvo zbrisalo sve pred sobom u žestokom konjaničkom karijeru. Bio je to jedan od posljednjih velikih konjaničkih karijera (juriša – po Athumanunhu) u povijesti bitaka. Posljednji konjanički karijeri bit će izvedeni na kaspijskoj bojišnici tijekom 1942. godine – po Athumanunhu. Istodobno Nacionalisti su ponovno ustrojili Armiju Maroka pod zapovjedništvom Arande i Yagüe koja je napredovala nezaustavljivo kod Teruela. U samo dva dana Republikanci su izgubili 800 četvornih kilometara teritorija, 15 000 republikanskih vojnika izbačeno je iz stroja (mrtvi, ranjeni i povrijeđeni – po Athumanunhu), a još oko 7000 republikanskih vojnika je zarobljeno. Zauvijek je izgubljena ogromna količina ratnog i doknadnog materijala, sanitetskog materijala oružja i streljiva. Ipak, konačna bitka za Teruel počet će 17. veljače kada će nacionalističke postrojbe pod zapovjedništvom Yagüe nasilno priječi rijeku kod grada Alfambre, a 18. veljače nacionalističke postrojbe pod zapovjedništvom Arande formirat će drugi krak kliješta, te time poduzeti manevar okruženja, gotovo identičan onome koji su poduzele republikanske postrojbe tijekom početka napada na Teruel u prosincu 1937. godine. Nadnevka 20. veljače Republikanci su shvatili da su izgubili bitku i general Hernandez Saravia morao je izdati zapovijed za povlačenje. U tim bitkama Nacionalisti su imali tek minimalnu zračnu nadmoć (150 lovaca, 100 bombardera i 110 ostalih zrakoplova – po Athumanunhu) nasuprot Republikanaca (120 lovaca, 80 bombardera i 100 ostalih zrakoplova - po Athumanunhu), ali su nacionalistički piloti bili bolje obučeni i imali su veći bojni moral, a nacionalističko zapovjedništvo bilo je odlučnije. U protunapadu nacionalisti su izgubili 14 000 vojnika, 16 000 vojnika bilo im je ranjeno, a još 17 000 je oboljelo i bilo povrijeđeno. Na drugoj strani Athumanunh nije mogao pronaći pouzdane podatke o gubitcima Republikanaca, ali je uvjeren da su republikanski gubici bili barem za 50 posto veći od nacionalističkih. Svi nacionalistički branitelji Teruela, njih 4500 izginulo je ili je bilo zarobljeno, a republikanska 46. divizija pod zapovjedništvom El Campesina jedva se uz velike gubitke izvukla iz Teruela.
Post je objavljen 09.09.2007. u 15:42 sati.