Marketing
Da li dobro funkcionira sustav, ako pomoć stigne za više od 3 sata?
Svaka fatalna nesreća je posljedica interpolacije nekoliko najčešće banalnih uzroka. Znači kad se sve poklopi, nesreće se događaju i to nitko ne može spriječiti. Zato oni koji rade opasne poslove imaju posebna znanja, specijalnu obuku, vrhunsku zaštitnu opremu, precizno razrađene postupke postupanja, benificirani radni staž, adekvatne plaće i pričuvni postupak za svaki mogući slučaj. Znači obrambeno-zaštitini sustavi moraju besprijekorno funkcionirati u svim segmentima od preventive do reakcije tj. spašavanja ljudi u slučaju nesreće koja je u takvim "sportovima", ne samo moguća - nego sasvim izvjesna. A koliko je naš sustav protupožarno-namjensko organiziranih paravojnih snaga "dobro" funkcionirao, najbolje pokazuje podatak da je od stradavanja vatrogasaca do dolaska helikoptera sa spašavateljima GSS-a prošlo preko dva sata. I onda još dođe helikopter na kojem ne radi dizalica/vitlo LPG nosivosti 150 kg, a s kojom se unesrećeni podižu sa ovakvih terena na koje nije moguće sletjeti. Jer je helikopteru koji je ranije iskrcao vatrogasce i sam dodir s tom podlogom zarezao gumu. Znači dok se legendarni Stipe Božić spustio niz konop, prenio unesrećene na mjesto gdje ih helikopter može ukrcati, prošao je i treći sat od stradavanja. A još u Korejskom ratu tijekom pedesetih 20 stoljeća, usvojen je pojam "zlatnog sata". To znači da ranjenik mora biti dostavljen u bolnicu u roku od sat vremena ako ga se želi spasiti.
Ako ovako kod nas prolazi prva borbena linija tj. oni koji se bave najopasnijim zanimanjima, što onda mogu očekivati obični građani u slučaju stradavanja? Ništa dobro vjerujete...
Cijeli tekst pročitajte na 012station.bloger.hr
Post je objavljen 09.09.2007. u 14:35 sati.