Kako mi je to dobra pjesma....
Pisala bih, a ne znam o čemu. Ajd pisat ću što mi padne na pamet, sada...
Lana je došla. Još ćemo se danas vidjeti. Bile smo vani jučer. OK, ona je bila samo pola sata pa je kidnula sa "dečkom" a ja sam ostala sa frendom Zokijem gledati tekmu u kafiću. Bio mi je mali bed, ali ipak, znam da i ja imam nekog ostavil bih sve tko ih šiša, tako da joj ne zamjeram! Mora mi danas nešto važno ispričati. Javila mi je jučer kad je otišla kući da se nešto jako važno dogodilo i da jedva čeka to podjeliti samnom. Pretpostavljam što bi to moglo biti... Jelena je u Njemačkoj. Zvala me jučer i pričale smo sat i pol, već me uho boljelo od slušalice. Uglavnom tema... Dečki. Iskreno, stalno priča o svom dečku (već spomenutom Zokiju), ali stalno u pravom smislu riječi. Preko telefona ona meni čita poruke koje joj je pisao. Pomalo bolesno ali... Moram potrpit, ipak mi je frendica. Ivana je našla nekog iz srednjoškolskog doma, nekog Marina. Nemam pojma koji je to! Što se pak mene tiče... Sasvim stota priča. Nikoga time ne gnjavim, dobro, ponekad se i ja izjadam ili popričam s spomenutim curama o tome, ali ne previše, jer znam da bih bila dosadna. Puštam sve da ide svojim tokom, što bude bit će.... Valjda! Ivan (jedan dečko koji mi se lani sviđao) me stalno promatra. Kad god me vidi nasmiješi se, kad me vidi u školi odmah se približava na udaljenost s koje me može promatrati. Sjedim ja neki dan na stepenicama u školi, a on se stalno motao onuda. Što je najgore to nisam samo ja primjetila, već i neke moje "prijeteljice" iz razreda. Da je to radio lani možda bi i pozitivno reagirala ali sad... Ne znam. Ponekad se i ja njemu nasmješim ili ga "onako" pogledam, ali niš ozbiljno. I da se vratim naslovu svog posta.... Kad se malo bolje protumači baš opisuje moju situaciju, zar ne?
Post je objavljen 09.09.2007. u 11:36 sati.